Tužilac već osamnaest godina, član tužilačkog savjeta, a od juna mjeseca i rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva na Cetinju Duško Milanović, u žižu javnosti došao je uoči 4 i 5.oktobra, što je za njega, kako kaže, bio jedan od najvećih profesionalnih izazova u karijeri, kada je povodom tih dešavanja, zajedno sa svojom koleginicom, morao da odgovori vrlo složenom zadatku. Napominje da mu povjerenje koje je zadobio od svojih kolega, da iz jednog manjeg državnog tužilaštva bude njihov predstavnik u Tužilačkom savjetu, za njega je bilo neizmjerno zadovoljstvo i potvrda njihovog poštovanja i uvažavanja. Svojim profesionalnim opredjeljenjem, tvrdi Milanović, ostvario je i svoj životni san.

Prisjećajući se oktobarskih dešavanja na Cetinju, kaže da je sa koleginicom Sanjom Radunović, pored još dvoje svojih kolega koji su se nalazili na bolovanju, formirao preko 30 predmeta, da su neki predmeti već riješeni, neki su u postupku izviđaja, a odluke u nekim predmetima će donijeti sud u kontradiktornom postupku.

Da li je, s obzirom na pritisak javnosti, bilo teško odlučiti u predmetu bivšeg direktora policije, sada savjetnika predsjednika države Veselina Veljovića, i da li je OT odgovorilo zadatku povodom oktobarskih dešavanja, tužilac tvrdi da jeste i da je odluka u konkretnom predmetu donijeta na osnovu dokaza sa kojim su raspolagali.

– Konkretno, za predmet u kojem je optužen bivši direktor policije Veselin Veljović, sprovedene su brojne dokazne radnje i donijeta je odluka na osnovu pribavljenih dokaza. Donošenje odluke u ovom predmetu je, kao i u svakom drugom predmetu, upravo zavisilo od dokaza, tako da je fokus našeg rada bio usmjeren ka prikupljanju dokaza, a ne na očekivanjima javnosti. Ovo tužilaštvo nije selektivno djelovalo, što potvrđuje, kako sam već i rekao, 30 predmeta.

– Osnovno državno tužilaštvo u Cetinju je jedno od 13 osnovnih državnih tužilaštava na teritoriji Crne Gore i nadležno je za područje Osnovnog suda u Cetinju, odnosno za djela za koja je zakonom propisana kao glavna novčana kazna ili kazna zatvora do 10 godina, pojašnjava Milanović.

Koliko jedan državni tužilac može biti samostalan prilikom odlučivanja, imajući u vidu hijerarhiju koja je prisutna, on podsjeća da prema Ustavu i Zakonu o državnom tužilaštvu, državni tužioci su nezavisni u svom radu i donošenju odluke.

– U dosadašnjoj karijeri sam nezavisno odlučivao u svim predmetima i niko nije institucionalno i vaninstitucionalno uticao na donošenje mojih odluka.

Međutim, nije baš sve tako idealno kako se čini, jer i državni tužioci, kao i ostali građani Crne Gore, moraju da zadovoljavaju osnovne životne potrebe i da teže boljem životnom standardu. Tako Milanović ističe da bi, između ostalog, zarade morale biti veće, ali i to što nisu, nikako ne smije da utiče na kvalitet rada državnih tužilaca.

– Ono što se javlja kao problem jeste to što od juna mjeseca ove godine nijesu isplaćivane naknade za dežurstva i pripravnost, kako državnim tužiocima, tako i službenicima, što dovodi do nezadovoljstva, jer se ne plaća rad van radnog vremena, koji je često i u kasnim večernjim satima, danima vikenda i državnim praznicima. Što se tiče rješavanja stambenih pitanja, ukazujem da budzet državnog tužilaštva Crne Gore ne sadrži sredstva za rješavanje stambenih pitanja državnih tužilaca i ostalih zaposlenih. To predstavlja problem, jer veći broj državnih tužilaca nema riješeno stambeno pitanje, a ni mogućnost da u jednoj uređenoj proceduri to pitanje i riješi.

Milanović upozorava da je veliki problem u radu državnih tužilaštava na teritoriji Crne Gore nepostojanje obezbjeđenja i da se to pitanje mora hitno riješiti, jer se državni tužioci i administrativno osoblje u svojim službenim prostorijama ne osjećaju sigurno i njihova bezbjedost je ugrožena.