U ovom predmetu došlo je do spajanja postupka, nakon proširene istrage Specijalnog državnog tužilaštva. Postupak vodi sudija Vesna Kovačević, optužnicu zastupa državni tužilac Vukas Radonjić.
Optužnicom za ubistvo Šćepana Roganovića obuhvačeni su: Igor Vukotić, Mili Bajramović, Krsto Vujić, Marko Radović, Igor Glavaš, Miloš Komar, Slavko Radulović, Miloš Gvozdenović i Dino Ibrahimović. Vukotiću, Bajramoviću i Vujiću se sudi u odsustvu jer se nalaze u bjekstvu.
-Toga dana, prije nego je ubijen Šćepan Roganović, sreo sam njegovu majku. Sjeli smo da popijemo kafu u kafić koji je u vlasništvu porodice Roganović. Kada smo popili kafu, krenuo sam uz stepenice "Sima Matavulja". Čuo sam da neko trči, u jednom trenu sam čuo pucnjavu, skamenio sam se... Vidio sam osobi koja je pucala lice sa strane: imao je bradu, kačket, naočare, farmerice. On je prvo pucao tri puta - naveo je svjedok Tomašević u sikazu pred sudom.
Zatim je u slobodnom kazivanju dodao da tu, gdje se desila pucnjava, ima jedan kanal i da je pokojni Šćepan Roganović skočio u taj kanal.
- Ubica je uporno pucao. Ubica kad je došao blizu kanala, pokojni Šćepan je skočio iz kanala i ubica mu je prišao tada na 4-5 metara, pucao je i tada je Šćepan pao - opisao je očevidac i dodao u slobodnom kazivanju da je ubica onda samo prošao pored njega i da nije dodatno pucao ("ovjeravao" žrtvu).
On je više puta na pitanje suda i advokata iz redova odbrane naglasio da nije vidio lice osobe naprijed, nego sa strane. Kazao je da je on to i rekao u iskazu pred SDT. Upitan od strane advokata iz redova odbrane kako onda, ako je to naveo i pred tužiocem, toga nema u njegovom tužilačkom iskazu, kazao je da ne zna.
- Ja sam spreman i da idem na rekonstrukciju događaja, na lice mjesta - naglasio je svjedok Tomašević više puta, nakon što je odrbana uzastopono postavljala pitanja o razdanjini i udaljenosti u metrima između njega, ubice i ubice i žrtve i položaja.
Svjedok je kazao da nakon ovog ubistva je mjesec dana izbjegavao taj put, da bi zatim počeo opet da tuda prolazi i zastane i prisjeti se svega.
-Ubicu sam u momentu pucnjave vidio bočno. Imao je bradicu, naočare i kačket, plave farmerice. Kad je bježao vidio sam ga sa leđa. Srednjeg rasta, djeluje nabildovano, metar i sedamdeset visine. To lice sam vidio kada je počela pucnjava. Od njega sam odprilike bio udaljen 10-12 metara. Nisam vidio ko je trčao - ponovio je svjedok na dodatna pitanja o opisu ubice.
Tomašević je pojasnio na pitanja suda i odbrane da je sve to vidio kada je počela pucnjava i da je tada vidio da se radi o Šćepanu Roganovići, da se puca na njega.
- Kad je počela pucnjava to lice koje puca je od Roganovića bilo na 15 metara, a onda je prišlo na 4-5 metara. Od prvog ispaljivanja hitaca ubica je bio na 10 -12 metara od mene - pojasnio je svjedok nekoliko puta na pitanja advokata iz redova odbrane.
On je na pitanje optuženog Marka Radovića kazao da je jednom sa Šćepanom Roganovićem bio kod njega u kafić i da je Roganović i sam odlazio tamo i da su bili u dobrim odnosima.
Svjedok Dragan Vasiljević je kazao da je vidio malo, jer je bio daleko na vrhu stepenica. On je naveo da taj prolaz, gdje se ubistvo dogodilo, ima oko 150 stepenica.
-Da li sam čuo 3,4 pucnja, ne bih se zakleo. Kada sam se okrenuo vidio sam čovjeka, prolazio je pored nas, trčao, nosio je pištolj u izpruženoj ruci. To je toliko brzo bilo, sve se dogodilo u 10-15 sekundi. Kad sam posle toga sišao niz stepenice vidio sam da se radi o Šćepanu Roganoviću - kazao je između ostalog Vasiljević.
Nakon što je sudija i njemu ukazala na razlike u kazivanju u opisu lica kod kojeg je vidio pištolj u ruci, kazao je da se ne može sjetiti svakog detalja i da je on čovjek koji ima 70 i nešto godina a da je od tog događaja prošlo četiri i da ga sud pita sve što smatra da treba.
-Meni je to lice djelovalo da ima oko 40 godina. Vidio sam da ima pištolj u ruci, mislim da je na sebi imao crne farmerice. To lice je samo trčalo stepenicama pored nas (u blizini su bili i radnici gradskog zelenila/komunalne službe), niko nije bio sa njim i otišlo na magistralu- kazao je svjedok nakon više pitanja od strane suda i advokata odbrane koja su bila usmjerena na njegove razlike u iskazu datom danas pred sudom i pred SDT.
Sudu je pristupio i svjedok Đuro Đurović, on je ostao pri ranijem iskazu koji je do sada tri puta davao. Sud je odbio predlog advokata da ukine pritvor optuženima koji se nalaze u njemu.
NAVODI ISTRAGE:
Prema navodima tužilaštva, u zvaničnoj optužnici, optuženima Bajramoviću i Glavašu se na teret stavljaju teško ubistvo i stvaranje kriminalne organizacije, dok se Bajramović sumnjiči i za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Komaru i Ibrahimoviću se stavlja na teret krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije.
Bajramović je označen kao direktni počinilac ubistva dok se Vujić tereti da je organizator ove kriminalne grupe. Glavaš se tereti da je pratio žrtvu i obavještavao Bajramovića kriptovanim telefonom o kretanju Roganovića. On je, prema rezultatima istrage, po nalogu i uputstvima organizatora kriminalne organizacije, u januaru 2020. godine, preuzeo od, za sada nepoznate osobe, motocikl „pjađo“ koji je 2018. godine ukraden u Španiji, a koji je korišćen u ubistvu Roganovića.
U tom predmetu tužioci su obezbijedili svjedoka saradnika – Miloša Đuričkovića, koji je nakon hapšenja priznao da je pomogao izvršiocu ubistva.
Roganović je ubijen na stepeništu kod Kanli kule 13. februara 2020. godine.
Vujić, prema evidenciji bezbjednosnih službi, slovi za člana škaljarskog klana koji blisko sarađuje sa barskom kriminalnom grupom koju je predvodio pokojni Alan Kožar.
