Po ko zna koji put u svojoj istoriji Crna Gora se našla na svojevrsnom raspeću, ali ovoga puta ne svojom voljom, već voljom onih prema kojima već dvije decenije stremimo, voljom Evropske unije, koja je našla način da, kada smo mi u pitanju, prikrije svoju neefikasnost i nepoznavanje našeg načina života.

Dugogodišnje balkansko tumaranje Brisela i potcjenjivanje crnogorskih razlika i mentaliteta finiširalo je prijetnjama zamrzavanjem našeg evropskog puta, iako je skoro 80 odsto građana u svim anketama jasno saopštilo da žele da vide svoju državu u Evropskoj uniji.

Ovu godinu smo počeli ponižavajućim odnosom Brisela prema Crnoj Gori, a u javnosti još odzvanjaju riječi ministarke vanjskih poslova Slovenije Tanje Fajon, koja je, na pres-konferenciji u Podgorici 15. januara, poručila da postoji velika opasnost da se pristupni pregovori Crne Gore sa Evropskom unijom zaustave ukoliko ne uspije ni šesti pokušaj deblokade Ustavnog suda.

– Ustavni sud je prioritet svih prioriteta. Danas smo razgovarali o tome kakve su šanse da on što prije postane efektivan, jer je veoma važan za demokratiju, vladavinu prava i izbore koji slijede – kazala je Fajon nakon sastanka sa predsjednicom Skupštine Crne Gore Danijelom Đurović.

Upitana o mogućnosti da se pregovori Crne Gore sa EU zaustave, on je rekla da se to može dogoditi ako ne budu izabrane sudije Ustavnog suda.

– To je ozbiljna prijetnja, vidjećemo koje će mjere biti predviđene – navela je Fajon.

A sve je počelo 3. avgusta prošle godine, kada je premijer Dritan Abazović sa patrijarhom srpskim Porfirijem potpisao Temeljni ugovor. To je bio razlog da Demokratska partija socijalista otkaže podršku manjinskoj vladi, ali i da EU, što javno, što tajno, uputi salvu kritika na račun Abazovićevog kabineta.

Od tada je crnogorska vlada u nemilosti Evropske unije, iako Temeljni ugovor ni najmanje nije uticao na crnogorski evropski put i iako Vlada nije nadležna za izbor sudija Ustavnog suda. Lopta je od tada u dvorištu dvije najjače političke grupacije – DPS-a i Demokratskog fronta. Činjenica da je iz Brisela u više navrata saopšteno da DF nije njihov sagovornik, jasno pokazuje da je kod njih ostao žal za starim partnerom – DPS-om.

Temeljni ugovor niko više i ne pominje. Pa gdje je onda problem? Izgleda u lobiranju. Nakon pada Vlade, više poslanika Evropskog parlamenta gotovo na dnevnom nivou slalo je poruke da su hitno potrebni vanredni parlamentarni izbori (dakle, govorili su isto što i DPS), da smo od dobre priče na Balkanu postali nešto sasvim drugo (isto kao i DPS) i da smo nazadovali na evropskom putu (što stalno ponavlja i DPS). U svim tim izjavama jasno se osjećao žal za vremenima kada je Crnom Gorom upravljao DPS.

A Brisel, valjda, ne treba podsjećati da smo od države u kojoj je jedino bio razvijen šverc duvana i u kojoj su djelovala dva najveća narko-klana u Evropi, koja je 30 godina imala nepromjenjivu vlast, došli u situaciju da je ista ta EU hvali zbog rezultata u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije i da joj pomaže u tome, ovoga puta uvjerena da će njena pomoć biti i prihvaćena.

I upravo kada smo krenuli iz partitokratije u meritokratiju, Evropa nam je žestoko zaprijetila. Da li je u pitanju samo činjenica da nismo izabrali sudije Ustavnog suda, a izabraćemo ih, ili je problem što se borimo protiv organizovanog kriminala i korupcije? Nevjerovatno bi bilo da je i jedno i drugo, ali nešto svakako jeste.