U eri narastajućih, brutalnih femicida, čija misija se ne završava samo ubistvom, fizičkim nasiljem, torturom i uništenjem života žena, djece, već se nastavlja simbolički, ali tako stvarno, kao avet koja bdi nad ženskim pravima i slobodama, životnim potrebama, djelovanju u javnim političkim i drugim prostorima, moramo konstatovati da to može biti samo po društvo pogubna tendencija da njime zavlada zakon sile, nasilja, egoizma, primitivizma i varvarizma, saopštila je potpredsjednica PZP-a Branka Bošnjak.
- Da li će nosiocima ovakvog vrednosnog sistema, u kojem će carovati lalićevski zakon grabeži, otimanja, nepravičnosti, nasilja i torture, biti bolje u takvom društvu, u kojem žrtve bivaju kažnjene, posramljene, jer su se usudile na svetu i životu imanentnu odbranu dostojanstva, ostaje da se pitamo. Nadležne institucije su takođe nijeme, ućutane i disfunkcionalne i onda kada se žrtve požale. Dešava se, nije rijetkost, da iste stradaju baš zato što su potražile pomoć, o čemu najbolje svjedoči nedavna tragedija u Bosni. Pitamo se, u našoj grotesknoj zbilji, očigledno izokrenutih vrijednosti, zbog čega postoje zakoni, da li kao ornament i formalnost samo - kada u praksi često bivaju štićeni nasilnici, navodi Bošnjak.
Anarhija i obespravljenost dugoročno ne mogu donijeti zdrave plodove u jednom sistemu, a rađaju, sa druge strane, potmulo, postepeno i nepredvidivo, poput vulkanske erupcije, eksploziju gnijeva jednog socijusa, nezadovoljstva, bunta tlačenih, razočaranih i obespravljenih, ocjenjuje ona.
- Što, složićemo se, jeste istorijski šablon, ali ne i garancija stabilnosti jednog društva, prema kojem se, očito, ne ponašamo odgovorno, profesionalno, savjesno, pravično i razumno. Ostaje i da se pitamo zašto institucije uporno, horski, reprizno i drsko zataje kada treba odbraniti djevojčice od seksualnih predatora, kada treba zaštititi žene od porodičnog nasilja, kada treba ohrabriti one snažnije onda kada se uspiju odbraniti od nasilnika. Zašto sistem ne reaguje na sve češće seksističke, mizogine, verbalne i psihološke atake na žensku populaciju, posebno onu koja je sposobna da stane na vrh društvene piramide. Zbog čega su poluge stvarne političke, ekonomske i druge moći uvijek daleko od nas, žena, a oni, sve sami muškarci, uvijek gotovo po pravilu sa obje strane pregovaračkog stola. A pola nas je, gledajući statistiku populacije. Zbog čega ne bismo zastupale sebe? I kako ćemo zakrpiti sada rupe demokratije bez koje nam nema ulaska u EU? U aktuelnim pregovorima o Vladi, sami muškarci koji odlučuju sada već fiktivno da žena treba biti oko 30 posto, i valjda treba da smo zadovoljne, a u stvari smo ponižene … a zašto ne 50 posto?, navodi Bošnjak.
Kako dodaje, ostaje da se nadamo da će pravda stići, sporo ali sigurno.
- A i sloboda kojom se toliko diči istorija ovih prostora. Bićemo strpljive, snažne, nepokolebljive i mudre. Istrajne i samosvjesne, zaključuje ona.
