- Zamislite samo to licemjerstvo – predstavnici bivšeg režima prikazuju Balijagića kao “običnog starca kojeg policija ne može uhvatiti”, očigledno u pokušaju da diskredituju bezbjednosni sektor. Ali, isti taj Balijagić pobjegao je iz zatvora upravo pod njihovom upravom, a oni su o tome ćutali, skrivajući istinu od javnosti - navodi se u saopštenju.
I ne samo to, kako nastavljaju.
- Za Balijagićem su, nakon njegovog bijega iz zatvora, pripadnici bivšeg režima tragali puna dva mjeseca, a na kraju ga nisu uhapsili oni, već su ga savladali građani. Njihov režim je prećutao njegovo bjekstvo i skrivao sve pojedinosti o njegovom lišavanju slobode. To pokazuje ne samo koliko je tadašnja država bila nespremna za obračun sa ovakvim devijacijama, nego i to koliko je bila spremna da krije od javnosti ovakve i slične slučajeve, što potvrđuje stav mnogih da je to bio klasičan sjevernokorejski sistem - piše u saopštenju.
Nije ni čudo, kako naglašavaju, kad znamo da se ovih dana navršava 17 godina od svirepog ubistva Anele Hodžić iz Berana, a ubica Isad Muhović, je predstavnicima bivšeg režima izmakao pravdi.
- Ovaj slučaj jasno oslikava koliko je prethodni režim bio nesposoban da zaštiti građane i pronađe ubicu nevine i svirepo ubijene Anele Hodžić. I takvi danas kritikuju sadašnji bezbjednosni sektor? Zašto? Isključivo da bi pokušali ponovo postaviti Zorana Lazovića na čelo sektora za borbu protiv kriminala, Veselina Veljovića na čelu Uprave policije, Slavka Stojanovića za glavnog savjetnika za šverc cigareta, a Milivoja Katnića za sudiju Specijalnog odjeljenja Višeg suda, što se jasno vidi iz njihovih zahtjeva za njihovo puštanje na slobodu - piše u saopštenju.
Oni koji sada kritikuju bezbjednosni sektor decenijama su ćutali dok su stotine ljudi stradavale pod mafijaškim mecima.
– Stradalo je preko 700 njih, od čega samo tokom mandata Duška Markovića 96 ubijenih građana, 42 u mafijaškim obračunima, dok je šest nevinih slučajno izgubilo živote. Marković je tada hladnokrvno izjavio kako “poštene ljude niko ne ubija” - ističu.
Suprotno tome, nove demokratske vlasti su u posljednje četiri godine drastično smanjio broj ubistava. Od 2020. do danas imali smo 10 žrtava kriminalnih obračuna i nijednu slučajnu žrtvu, dok niti jedna nova krimnalna organizacija nije nastala.
- Da li sve ovo boli kritičare? Svakako. Jer kriminalci i njihovi saradnici više ne odlučuju o sudbini Crne Gore. Radoje Zvicer je svojevremeno tražio “uzdržavanje od ubistava” tokom kampanje kako bi sačuvao stranke bivšeg režima, sugerišući da nastave da deru nakon izbora. A ubistvo koje se desilo na Cetinju dva dana prije izbora Podgorici samo potvrđuje da mafija i njihove političke marionete planiraju izazivanje međusobnih obračuna sa namjerom preuzimanja bezbjednosnog sektora u sadejstvo sa svojim političkim advokatima - podsjećaju Demokrate.
Prethodnicima iz starog režima bi bolje bilo da ćute, jer svaka njihova riječ danas otkriva krvave tragove prošlosti. Znamo da ih uspjeh sadašnjeg sektora bezbjednosti boli, i da će ih tek boljeti – jer neće više biti ni Lazovića, ni Marovića, ni Medenica, ni Milovića, ni Zvicera, ni Veljovića. Svi oni koji su Crnu Goru doživljavali kao privatno vlasništvo završiće tamo gdje pripadaju – u zatvoru, zaključili su Demokrate Crne Gore.
