Piše: Dr Jelena Borovinić Bojović
U vrtlogu uzavrelih političkih strasti, hiperprodukciji saopštenja i razmjeni verbalne vatre, korisno je da se svi zajedno vratimo izvornim principima. Pretjerano udaljavanje od njih, može nas dovesti u zabludu, da zaboravimo odakle smo krenuli, gdje se nalazimo i šta smo planirali. Posebno ako nam se na tom putu pokvari kompas ili nam ispadne u jurišu. Izborna volja građana nije prosta matematička već višeslojna politička kategorija. Ona poslije izbora ima svoj matematički ishod. Izborna volja formira se prije izlaska na glasanje, jer se građani opredjeljuju u odnosu na ono što smo im kazali, objasnili i obećali u kampanji koja prethodi zaokruživanju na glasačkim listićima.
To znači da nije svaka matematički definisana većina isto što i - izborna većina i narodna volja. U suprotnom, izborne kampanje imale bi samo festivalski i revijalni karakter, a politička scena bila bi vašar taštine, obmane i praznih obećanja. Prije tri godine u Crnoj Gori se, tokom odbrane svetinja i svenarodnih litija, formirala nova društvena većina. Prirodno, poslije toga nikla je i nova politička većina. Sticajem okolnosti, moj prijatelj, kolega i saborac iz tog vremena gospodin Milojko Spajić i ja, našli smo se na zajedničkom poslu u 42. vladi Crne Gore.
Da uspostavimo i konsolidujemo demokratiju, ekonomiju, finansije, zdravstvo, da sprovedemo reforme u pravosuđu, da saniramo štetu iz vremena DPS-a, obnovimo privredne resurse i aformišemo moralne nazore, ozdravimo nadu u bolju budućnost i povratimo povjerenje u izborni sistem. I tom poslu zajedno smo pružili iskren i snažan doprinos. Svakako, to nije zadatak samo za jednu vladu, ali na svakoj vladi je da pruži maksimalan doprinos u tom procesu dugog trajanja. Kao što se u slučaju raznih izazova i neprilika, udružujemo na nivou porodice, rodbine, kumstava, prijateljstava, ne bi li zajednički riješili ono što je pred nama, tako duh i logiku porodičnog udruživanja treba da unesemo i na poslove koje obavljamo na nivou politike. Da se bolje razumijemo. Da se bolje povežemo. Da budemo jači. I bolji. Da nas je više.
A to nam je po liniji Ustava i riječi koju smo dali građanima, takođe i obaveza. Zato želim ovim putem u duhu dobrih namjera javnog dijaloga, mom saborcu iz 42. vlade Milojku Spajiću, da poručim - da uključuje, da ne izostavlja, da sabira, da ne oduzima. Neki su godinama i decenijama bili isključeni, a neki su bili uključeni uvijek. Ne mogu neki biti u svakoj vladi, a neki nikad ni u jednoj. Niti je demokratski, niti je pošteno, niti je u karakteru Ustava i konvencija o ljudskim pravima.
Na koncu, to nije ni u skladu sa onim što su građani odlučili na izborima 2020., 2021., 2022, 2023. godine. Nemam ništa protiv integracije nacionalnih stranaka manje brojnih naroda. Neću kazati “uprkos njihovoj političkoj prošlosti” jer rukovodstva ovih stranaka svoj odnos sa DPS režimom represije i korupcije, još uvijek nisu definisali kao prošli, već kao sadašnji a možda i budući. Ipak, njihovo prisustvo u procesima odlučivanja jeste važno za Crnu Goru, ali u političkom smislu - ni po jednom rezultatu, obećanju ili demokratskom pravilu, oni ne mogu "izbaciti" koaliciju Za budućnost Crne Gore, koja je svoje političko djelovanje gradila na borbi protiv autokratije.
I za tu borbu dobila podršku velikog broja građana. Ako govorimo i o nacionalnoj inkluziji, ova sintagma ne može biti ključ koji otključava vrata svih vlada za manjine, a istovremeno biti katanac za srpski narod. Jer mi smo ovdje autohtoni, građani smo ove države, ispunjavamo sve obaveze koje su propisane zakonom i ustavom. Blagost je jača od strogosti, a voda je jača od stijene, zapisao je proslavljeni Hese. Zato vjerujem da je zdravo vratiti se blagosti. I dozvoliti demokratskim procesima da teku. Bez poštovanja izborne volje, oni će presušiti.
