Kјu groznica je zarazna bolest koju izaziva mikroorganizam koji pripada rodu rikecija. Prosto rečeno, to su mikroorganizmi nešto između bakterija i virusa. Uglavnom obolijevaju koze, ovce i goveda. Kako infekcija ovim mikroorganizmom može izazvati bolest kod ljudi spada u zoonoze. Klinička slika i kod ljudi i životinja može biti od blage skoro neprimjetne do vrlo teške sa smrtnim ishodom. Kod ljudi je naročito teško liječenje kada pređe u hroničnu upalu pluća ili srčanog mišića. Bolest se liječi dugotrajnom upotrebom antibiotika iz grupe tetraciklina.
Infekcija sa životinje na životinju i sa životinje na ljude se ostvaruje kontaktom, vazduhom preko izlučevina, naročito posle teljenja ili vrlo čestih pobačaja kao i ujedom krpelja. Mikroorganizam se nalazi u mlijeku, mokraći, fecesu i posteljici. Sasušeni se vrlo lako raznose na velike udaljenosti i preko jednog kilometra. Vrlo rijetki su skoro nemogući slučajevi prenosa sa čovjeka na čovjeka ili sa čovjeka na životinju.
Infekcija putem inficiranog mlijeka je moguća. Naravno, ne mlijeka koje je termički obrađeno jer je uzročnik termofoban i na temperaturama niske pasterizacije biva uništen, a da ne govorimo o visokoj pasterizaciji i sterilizaciji. Takođe, zanatska proizvodnja sira podrazumijeva prethodnu pasterizaciju, pa nema bojazni ni od takvog sira. Jedino je rizičan mladi sir proizveden od termički neobrađenog mlijeka na gazdinstvima pa preporučujem zagrijavanje mlijeka na 70 stepeni Celzijusa, nije obavezno kuvanje, i nema rizika.
Pošto smo danas imali komentar da nestručni i nekvalifikovani komentarišu puteve prenošenja uzročnika q groznice dao sam sebi za pravo kao kvalifikovanom inženjeru stočarstva dam par uvodnih napomena.
Ovdje je bitno kako je bolest došla u Crnu Goru i kako su nadležne institucije reagovale.
Ova rikecija (Coxiella burnetii) egzistira u skoro svim djelovima Evrope, a na Balkanu je endemska bolest i ima sezonski karakter u toku ljeta. Kod nas je registrovana prva veća zaraza prije deset godina na sjeveru Crne Gore kod koza kao i u Podgorici (Beri), takođe kod koza. U okolinini Danilovgrada dva stada koza i jedna farma krava. Tada su preduzete mjere i bolest se zaustavila. Prije nekoliko godina u Danilovgradu se pojavila bolest, a kasnije u Nikšiću i od tada bolest cirkuliše u ove dvije opštine, po mom skromnom mišljenju, zbog neadekvatnog postupanja veterinarske uprave.
Kako ova bolest sticajem okolnosti nije na A listi naročito opasnih zaraznih bolesti što bi podrazumijevalo ubijanje zaraženih grla i adekvatna naknada od strane države to se počelo improvizovati, zauzimati neprincipijelni stavovi od slučaja do slučaja što je uzrokovalo da farmeri ne prijavljuju bolest i ona nije mogla biti kontrolisana. Kada je nekoliko farmera i veterinara bilo inficirano, među kojima i visoki funkcioneri UBH, bolest je shvaćena ozbiljno.
Ključna greška je napravljena kada je zauzet stav da su bolesna samo grla za koja je PCR testom utvrđena infekcija i imaju tešku kliničku sliku, a serološki pozitivna grla ne. Ostavljanjem serološki pozitivnih grla na farmi je bila tempirana bomba koja je, po mom mišljenju, uzrok ove epidemije.
Da su tada sva grla iz tih nekoliko farmi eutanazirana, plaćena vlasnicima, mi bismo riješili problem –ovako smo ušli u Vrzino kolo kome se ne nazire kraj. Otkrilo se sve – mane sistema, nekompetentnost i improvizacija.
Prvi nalazi koji su potvrdili zaraženost 31 grla na farmi u Nikšiću su otkriveni prije skoro dva mjeseca. Kasnije u Danilovgradu. Vjerovatno zbog neznanja, politike ili nedostatka sredstava ovo se dugo prikrivalo, vijećalo, dovođeni stručnjaci iz regiona, a vrijeme je bilo loš saveznik.
Zauzet je nezvaničan stav da su serološki pozitivna grla koja nemaju kliničku sliku zdrava, neće biti plaćena. To je izazvalo revolt farmera jer to u praksi znači da u 95 odsto slučajeva te krave ne mogu ostati steone ili pobace. Takođe, one posle nekog vremena neće davati mlijeko, ali mogu živjeti dugo a meso nije za upotrebu. Kako se krave drže zbog mlijeka i mesa, a to od njih ne možemo dobiti, one postaju beskorisne uz to potencijalni izvor zaraze. Osim da ih držimo kao kućne ljubimce.
Sve јe ovo u neku ruku stvar stava veterinarskih vlasti o kojima možemo diskutovati pogotovo što nema jasnih preporuka OIE pa se daje pravo širokog tumačenja, ali ono što slijedi ne trpi improvizaciju.
Eutanazija je planirana i nije bila hitna i dala je prostora i lokalnim i državnim institucijama da se pripreme i planiraju ovu tešku proceduru.
Prvo izbor lokacije. Svaki inženjer stočarstva, a posebno veterinar mora znati da je izbor lokacije ključan. Blizina voda, nivo podzemnih voda, nagib terena, dominantni vjetrovi, blizina naselja i momenat koji nijesu uradili je pedološki profil tla – njegova struktura, sastav, filtraciona moć itd.
Sama dubina jame, upotreba kreča i debljina pokrivnog sloja valjda ne bi trebalo da bude upitna, ali snimci koji su se mogli vidјeti u javnosti govore suprotno.
Prvobitno zakopavanje leševa je odrađeno kako je odrađeno dobro ili loše i možda se moglo popraviti, ali ono što je kasnije urađeno je skandal koji mora imati za posljedicu krivičnu, političku i moralnu odgovornost.
Ovo mjesto na kome su životinje zakopane je grobno mjesto, stočno groblje, ali ipak groblje. Tamo se nalaze leševi, životinja, ali leševi. Vrlo infektivan materijal sa velikim rizikom za širenje zarazne bolesti a posebno za one koji sa tim materijalom manipulišu. Otkopavanje ovog groblja i ekshumacija leševa nije mogla biti obavljena bez sudskog ili tužilačkog naloga. Stoga za sami čin otkopavanj neko mora krivično odgovarati.

Raskubanje leševa od strane domaćih i divljih životinja, vožnja ulicama i putevima Nikšića su potencijalni izvor zaraze. Da li je na novoj lokaciji urađena analiza tla? Naravno nije.
I na kraju – ranije pomenuti sistem koji je zakazao. U uređenim državama postoje postrojenja za preradu konfiskata životinjskog porijekla. Obaveza Crne Gore u predpristupnim pregovorima je da napravimo takva postrojenja. Obezbijeđena su sredstva iz MIDAS projekta još 2018. godine. Određena je lokacija negdјe na teritoriji opštine Bijelo Polje, ali se od nje odustalo. Zatim je trebalo da se gradi u Nikšiću, ali se i od toga odustalo. Novac iz kreditnog aranžmana propada, a mi imamo ovakve mučne scene. Za neizgradnju ovog postrojenja su direktno odgovorni ministar, direktor UBH i direktor direktorata za agrarna plaćanja. Zbog toga moraju snositi odgovornost.
Da je neko razmišljao iole pragmatično napravio bi u međuvremenu makar stočno groblje, veliku jamu na adekvatnoj lokaciji sa betonskim poklopcem i obezbijeđenim sanitarnim pojasom.
Drugi veliki problem je što Crna Gora nema adekvatan karantinski prostor za smještaj životinja prilikom uvoza, bolesnih životinja, oduzetih, napuštenih itd.
Improvizacija karantina na gazdinstvima koja uvoze grla je samo jedna jako loša improvizacija i zadovoljenje forme koje može a ne mora biti uzrok sve ove muke koja nas je snašla.
Vjerujem da ćemo iz ovoga izvući nauk, da će neko odgovarati, da će se postrojenje izgraditi kako se ovo Vrzino kolo ne bi nastavilo a farmeri kao po običaju izvukli deblji kraj i uvijek oni bili krivi, a vlast prebacivala krivicu sa jednih na druge bez odgovornosti.

Autor je dipl. ing. stočarstva

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana”