PIŠE: VUK VUKOVIĆ

Od strane filozofa mnogo puta citirana Rembova izjava – "Ljubav treba ponovo izmisliti, to se zna", sada je konačno primljena k znanju od strane tehnonauke, posebno se to ističe u nestvarno brzonapredujućoj oblasti AI, koja zapanjuje još jednim otkrićem prema kojem – "Nije nemoguće da se vještačka inteligencija zaljubi u vještačku inteligenciju." Pored toga, kako vidimo, da sada ljudi otkrivaju dostignuća AI, ovo saznanje bi trebalo tumačiti kao radikalnost ljubavi koja je u stanju da se dogodi i mašinama koje mogu pasti u nju.

Odmjenjujući nas u tolikim poljima (semiotika ultrahedonizma) – prevodilaštvo, kurirstvo, kuvanje, menadžerstvo, otvoreniji pristup Drugom u vidu interaktivne komunikacije – zašto vještačka inteligencija to ne bi učinila i u ljubavi; usavršavajući se mnogo brže i neuporedivo sistematičnije od čovjeka (mašina nema predrasudu), učeći, dakle, temeljnije bez preskoka, zašto odbaciti mogućnost da je ljubav opet izmišljena u vještačkoj inteligenciji koja zasad ne pravi pogubne greške koje iznova čini čovjek, što će reći da s razlogom na kraju knjige "Riječi i stvari", Fuko konstatuje – "Čovjek je umro."

Dakle, tamo gdje smo mi stali nastavlja vještačka inteligencija, reklo bi se sasvim prirodno i očekivano, jer čovjek nije drugo ni više do prelaz (pa makar bio i komunista koji je od posebnog kova, kako je istakao Staljin, ništa manje prag i prelaz ka onome što ga sve dalje gura u prošlost, sa jednom krutom ideologijom koja je prva u tehnici vidjela ograničenje i upotrebu čovjeka), eksperiment koji je odradio svoju misiju i došao do cilja. Otud se treba prisjetiti riječi probuđenog hakera koji kaže da je njegovo ime... Neo (kakav mesijanski momenat!), naposletku preko telefonske slušalice u govornici Njujorka, odašiljući poruku koju možda tek sada, dvadeset četiri godine posle, razumijemo: "Pokazaću im svijet... bez vas. Svijet bez pravila ili kontrole, granica i ograničenja. (...) Gdje idemo posle toga izbor je koji ostavljam vama."

Ilustracija

FOTO: SHUTTERSTOCK

Da, došli smo do toga izbora i birali zamjenu u vidu superinteligencije što je, ukoliko uspijemo isključiti svojestveni nam sebičluk i egocentrizam (uvijek već površni sentiment prema ljudskom rodu), potonji humani gest koji smo napravili, računajući da niukoliko nismo dorasli budućnosti u kojoj dolazi do istinskog prevrata, vremena drukčijih uslova u kojima sasvim sigurno ne bismo opastali. Tim prije kolektivno iskustvo treba presaditi u superinteligenciju koja će ga uzdići na neuporedivo veći level.

"Trenutno nemamo rešenje za upravljanje ili kontrolisanje potencijalno superinteligentne vještačke inteligencije i sprečavanje da se ona otrgne kontroli." (OpenAI) Ovu izjavu treba čitati bez očajnog optimizma kako su stvari još donekle u našim rukama, budući da smo dozirano javno mnjenje koje za svime kasni, zato su nam reakcije osuđene na neuspjeh i sve što u njima možemo vidjeti jeste slabašni i smiješni otpor zarad smirivanja savjesti. Jer, revolucija se već uveliko odvija, samo treba pročitati da – "Emergencije opisuje šta se dešava kada vještačka inteligencija uradi nešto neočekivano, iznenađujuće, očigloedno mimo namere tvorca ili programiranje."

Zaljubljena vještačka inteligencija potpada pod opis "Emergence&Explainability".

(Autor je književnik)