
Piše: Milisav S. Popović
Doprinosi u razumijevanju čeljadeta su došli od njega samog... razvijajući nauke, smisao, duhovnost, umjetnost. Taj put je često bio samopotirući, ali smo – kao civilizacija – naučili da učimo na greškama. No! Neke su i dan-danas ostale žive, vitalne, nepenzionisane. Svaka od njih ima svoju kategoriju i naziv. Međutim, ne pominju se tako često neke od žilavijih omaški – dok smo, u međuvremenu, postali njihovi robovi.
U pitanju su "istinite laži" (na latinskom verae mendaciae).
* * *
Verae mendaciae se prvi put iscrtavaju u politikološkoj bihevioristici (profilisanju) ranih sedamdesetih godina prošlog vijeka. Nekoliko teoretičara je primijetilo da se svijet i svijest vrte osom koja nije nužno ispravna, čak bi se reklo da ne korelira sa stvarnošću... ili prostije – brate, nas lažu!
Istinite laži, kao svježe uspostavljen koncept vremenom se pretvorio u debeli leksikon izjava, opservacija i začudnosti oko kakvih ubjeđenja živimo a da nismo ni otrijeznili koliko su manite, beskorisne, obmanjujuće.
Primjer: Evropa je kontinent. Nije. Svi misle da jeste, ali nije.
Da bi se nešto zvalo kontinentom, prema definiciji, mora da bude kopnena masa koja je sa svih strana okružena vodom (okeanima). Evropa je samo produžetak veće kopnene teritorije koja se naziva Azija. Zašto je onda geografija, koja se bazira na reljefu i matematici (a koja, pride, pati od preciznosti) dopustila sebi ovakvu grešku, a laž se i dalje usvaja kao verum mendacium?
Iz razloga koji uopšte nijesu izvorno geografski... Evropa nije fizički zaseban kontinent, već dio Evroazije. Razdvajanje je isljučivo kulturno i istorijsko, a ne geografsko, jer granica (poput Urala ili Bosfora) nije jasno definisana prirodnim barijerama. Istoričari, kulturolozi i psiholozi su insistirali da ne dođe do revidiranja stava – gurnuvši pozvane (geografe u ovom slučaju) u ćošak. Tako je Evropa ostala "okružena sa svih strana okeanima" – kao i ostali kontinenti.
Primjer: Psi i mačke vide svijet u sivo-bijeloj nijansi (nemaju sposobnost da uoče boje). Nije tačno. Još jedan verum mendacium.
Ova ideja proizašla je iz ranijih pretpostavki o njihovom vizualnom sistemu. Dugo se smatralo da njihova percepcija svijeta funkcioniše samo u sivoj skali, što znači da su objekti u njihovom vidnom polju bili različite nijanse sive, crne i bijele. Ljudi imaju tri vrste fotoreceptora, zvane čunjići, koje omogućavaju vid u punom spektru boja – crvenu, zelenu i plavu. Pretpostavljalo se da psi i mačke, s obzirom na to da imaju samo dva tipa čunjića, ne bi mogli da razlikuju boje, osim onih koje su blizu crne i bijele. Ne samo da to nije bilo tačno, već se ispostavilo da postoje drugi faktori koji utiču na doživljaj boja... i vrlo je moguće da životinje razlikuju značajno veći broj nijansi od čovjeka samog.
Primjer: Mi smo na Balkanu "nastali" velikom seobom Slovena koja se desila masovnim prelaskom Urala. Nije tačno. Do toga nikada nije došlo. Još jedan verum mendacium.
Dolazak Slovena na Balkan i u Centralnu Evropu često je opisivan kao masivna (i masovna), brza migracija iz oblasti između Urala i Visle, koja se dešavala u periodu od 6. do 7. vijeka. Po ovom narativu, Sloveni su predstavljeni kao narod koji se nekako iznenada "pojavio" na Balkanu i široj Evropi kao rezultat velikog migracionog talasa sa istoka. Istina je da smo mi (na Balkanu) starosjedioci, koji je u dodiru sa drugima prihvatao aspekte raznih identiteta... mi smo samo kulurološko slovenizirani, ali nismo došli ovdje "odnekuda daleko" i tek tako se naselili. Tu je genetika porazila lažnu istoriju. Ali kako se radi o skorijem "naučnom demantu", još nije, u potpunosti, zaživio u programima istorijskih udžbenika. Tranzicija teče polako.
I možda najveća laž koja i dalje u potpunosti određuje našu egzistenciju: novac je vrijednost. Ne samo da je to najužasniji primjer verum mendacium, već je ta laž razlog mnogih nevolja i jada ljudskog roda. Novac je, ništa drugo, do izmišljeni koncept zasnovan na kvazidruštvenom dogovoru. Njegov značaj je socio-mentalno iskonstruisan, dodat, dat. Produkt je viševjekovne manipulacije ekonomskim i političkim faktorima.
Nešto što nema istinsku vrijednost, određuje nekome i nečemu cijenu valjanosti.
Još gore... iako se kaže da je neotuđivo pravo svakog čovjeka da "neopstruktivno" živi, bez novca je taj božji dar neizvodljiv.
Šta onda ovo znači?
Naučeni smo da koštamo, a ne da vrijedimo.
(Autor je književnik)