Zapadna Evropa se sprema za opasnost rata sa Rusijom čiji je zalog demokratski društevni poredak i sistem evropskih vrijednosti koji "Putinova Rusija" smatra "zastarjelim, izvitoperenim", prenose analitičari u Evropskoj uniji stavove većine političara u Evropi.
Tvrdokornost i izdržljivost Rusije su poslije dvije godine rata u mnogome iznenadili i zatekli NATO planere i pomagače Kijeva u sukobu sa Rusijom, ali čelnici EU su stavili do znanja da Evropska unija; ostaje ujedinjena i da će podržavati Ukrajinu „dokle god bude potrebno“.
EU istovremeno pravi ozbiljne planove za izgradnju sopstvene odbrane, ojačavanjem vojne snage, jer je ruska invazija Ukrajine uzdrmala bezbjednosne temelje Zapadne Evrope, dugo uvjerene da je rat prošlost i da se treba posvetiti ekonomskom i društvenom razvoju.
To, pored ostalih, navodi španski list „Vangvardija“ koji ističe zaključke političara i analitičara da je „ruska invazija razbila bezbjednosni poredak nakon kraja hladnog rata i da se svijet probudio usred nove, za stari kontinent opasne, geopolitičke stvarnosti“.
Francuski dnevnik „Mond“ naglašava nužnost pojačane izgradnje evropske odbrambene moći sa obrazloženjem da Moskva vodi rat u Ukrajini ne samo za teritorijalne ciljeve.
„Mond“ dodaje da je i šef ruske države Vladimir Putin sam predočio da je riječ o „sukobu od životne važnosti, opstanka, vođenog protiv sistema vrijednosti koji čini srž evropskog modela“.
List francuskih poslovnih krugova „Lezeko“ upozorava da „treba promijeniti stanje duha naših društava jer ruska prijetnja neće nestati, bez obzira na rat u Ukrajini“.
„Figaro“ se još oštije na to nadovezuje i kaže da je „Evropa pred životno važnim izborom: ili će je šef Kremlja razbiti u paramparčad, ili će Evropa stvoriti snagu da mu se odupre“.
Analitičari i mediji na Zapadu upozoravaju na velike sumnje oko toga koliko i kako će se ukrajinski rat završiti i sad se u Zapadnoj Evropi uveliko radi na objedinjavanju evropskog odbrambenog ustrojstva i nastavku pomoći Ukrajini u novcu i oružju, kako bi se pred „Putinovu Rusiju“ i njene imperijalne težnje postavio bezbjednosni bedem.
Velike nedoumice su se pojavile u vladajućim krugovima i javnosti evropskih zemalja oko toga da li će Amerika nastaviti da pruža vojnu i finansijsku podršku Kijevu, posebno ako na vlast u Vašingtonu ove godine dođe Donald Tramp.
Francuski predsjednik Emanuel Makron je za sjutra u Parizu sazvao sastanak vođa i ministara vodećih zemalja EU da bi se „razmotrilo kako osnažiti saradnju partnera zarad podrške Ukrajini“.
Vodeći francuski generali i stručnjaci kažu da „Evropska unija mora stvoriti konvencionalnu moć na temelju nacionalnih armija, razviti vojnu industriju i ozbiljno razmisliti o nuklearnom štitu“.
U analizi britanskog instituta Kings koledža se ističe i da će vojna podrška Kijevu biti presudna za dalji tok rata, jer „tad Putin može sagledati, u trećoj ratnoj godini, da rat ne može dobiti, kako je to izgledalo u drugoj godini“.
Ima i (malobrojnih) mišljenja upozorenja da Rusija nije tako svemoćna, da će možda ipak prihvatiti pregovore i primirje, ali možda u širem okviru stvaranja novog poretka evropske bezbjednosti.
Tako list „Neatkariga“ u Litvaniji, jednoj od baltičkih zemalja, upozorava da „sve više raste uvjerenje u Evropi da Putin neće upasti ‘ovamo’ sa tenkovima poslije kapitulacije Ukrajine, jer to bi bilo da se ponovo živi kao u doba hladnog rata“.
U zapadnim medijima se pojavila i analiza moskovskog Instituta za savremeni razvoj u kojoj se kaže da je „očigledno da treća godina rata Rusija-Ukrajina nije samo tragičan regionalni sukob, već i sukob civilizacija i preuređenje svjetskog poretka… opadajuće moći Zapada i njegovog modela demokratije i, sa druge strane, narastajućeg Istoka, tamošnjih autoritarnih režima kakvi se mogu vidjeti i na istoku Evrope“.
Moskovski institut dodaje da većina evropskih lidera u Rusiji vide životnu opasnost, ali napominje da je „koncept evroazijske civilizacije pod vođstvom Rusije teško ostvariv zbog smanjenja stanovništva, nepostojanja pozivanja na kulturne vrijednosti, sve veće ekonomske teškoće… a uprkos tome su sve strane dramatično sučeljene“.
A prema viđenju kineskog Instituta za međunarodne odnose iz Šangaja, „situacija u Ukrajini je i politički i vojno satjerana uza zid“.
Šangajski institut smatra da bi se (ako bi koalicija na čelu sa SAD bila u stanju da pregovara o ostvarljivom faznom primirju, na polazištima od Ukrajine upravo ponuđene mirovne formule) „moglo razmotriti postepeno primirje i stvaranje demilitarizovane zone pod nadzorom trupa UN“.
I, kako pored ostalog ističe, NATO bi morao da odustane od članstva Ukrajine, jer bi to „Rusiju podstaklo da ojača bezbjednosnu tampon zonu na novim teritorijama, što bi moglo pokrenuti i član 5. NATO kolektivne bezbjednosti“.
Neki mediji su ukazali i na zaključke nigerijskog Instituta za spoljnu politiku da je „obustava sukoba i neulazak Ukrajine u NATO jedini put za prekid rata“ i da zapadni saveznici moraju odustati od „krajnje opasne ponude ulaska Ukrajine u NATO… što je u srži ruske brige i glavni uzrok rata“.
Institut u Lagosu smatra da „u cilju popuštanja zategnutosti Istok-Zapad, zapadni saveznici Ukrajine moraju mnogo više poraditi na približavanju ruskom predsjedniku Putinu, nego što i dalje sprovode sadašnju politiku neprijateljstva i rušenja režima u Moskvi“.
