Šta se tiče završetka rata, Gerasimenko je istakao da je su "Ukrajinci baš oni koji najviše zainteresovani za mir, jer svaki dan se suočavaju sa mukama i gubicima".
U razgovoru za portal "Dan" je, između ostalog, naveo da se nadaju da će "drugi Samit Formule mira završiti rat sljedeće godine".
Uvaženi Ambasadore, Ukrajina ove godine obilježava 91. godišnjicu Gladomora/Holodomora. Shvatamo da je to bilo dosta mračno poglavlje u istoriji ukrajinskog naroda. Šta se zapravo tada događalo u Ukrajini i zašto je ova godišnjica toliko važna za Ukrajince?
Holodomor, koji se dogodio na teritoriji Ukrajine 1932–1933. godine, bio je genocid sproveden od strane tadašnjeg sovjetskog komunističkog režima na čelu sa Staljinom. Milioni naših ljudi su izgubili svoje živote, uglavnom na istoku i u centralnim djelovima sovjetske Ukrajine. Komunistički totalitarni režim je kroz nasilno oduzimanje hrane, blokade sela i čitavih okruga, zabranu putovanja van granica pogođene glađu Ukrajine, ograničavanja seoske trgovine i represije protiv neistomišljenika stvorio uslove za Ukrajince nespojive sa životom.
Holodomor je postao moguć jer Ukrajinci tokom Ukrajinske revolucije 1917-1920. poslije raspada Ruske imperije, nisu uspjeli da se efikasno odupru boljševičkoj oružanoj agresiji. Okupacija Ukrajine i njeno uvlačenje u SSSR doveli su naš narod do brojnih zločina nad njim, masovnih represija, terora i deportacija, pa na kraju i do genocida 1932-1933.
Ovo nije bila prirodna katastrofa već svjesno sprovedena politika koja je imala za cilj uništenje ukrajinske nacije kao političkog i kulturnog entiteta. A prije svega – jakog ukrajinskog seljačkog staleža koji se nije do kraja uklapao u sovjetsko komunističko društvo, često pružao otpor staljinovoj nasilnoj „modernizaciji“ i „kolektivizaciji“. U stvari ukrajinski seljak-ratar je bio temelj ukrajinskog naroda, njegova kičma. Istovremeno staljinistički režim je 1930-ih godina desetkovao ukrajinske intelektualce i umjetnike.
Zato Holodomor je duboko ukorijenjen u istorijsko sjećanje ukrajinskog naroda. Danas je važno da se ova tragedija pamti, jer nas podsjeća na cijenu slobode i važnost suprotstavljanja totalitarizmu. Pamćenje žrtava Holodomora nije samo obaveza Ukrajine već i cijelog demokratskog svijeta kao upozorenje na posljedice politike totalitarizma, mržnje i represije.
Kakve paralele vidite između Holodomora i današnje situacije u Ukrajini?
Istorija se, nažalost, ponavlja. Ono što je Staljin pokušao u XX vijeku, Putinov režim pokušava danas: uništenje ukrajinske nacije. Rusija ne samo da napada našu teritoriju, već i nastoji da uguši našu kulturu, jezik i identitet. Metodi su različiti, ali cilj je isti – eliminacija Ukrajine kao nezavisne i slobodne države. Teror, masovna ubistva, namjerni napadi na skloništa, rute za evakuaciju i humanitarne koridore, bombardovanje stambenih naselja, seksualno nasilje, vojne opsade, deportacije (prisilno raseljavanje Ukrajinaca, posebno djece) postali su sastavni dio genocidne politike Ruske federacije protiv Ukrajine.
Staljin u 20. vijeku i Putin u 21. pribjegli su genocidu jer druge metode potčinjavanja ukrajinskog naroda nisu dovoljno djelovale. 24. februara 2022. svijet je bio svjedok da se ruska taktika i metode nisu promijenile tokom proteklih godina. Rusija ponovo koristi genocidne metode da uništi identitet, kulturu, jezik i istoriju Ukrajinaca – pokušavajući da nas iskorijeni. Dok je Staljin organizovao masovne konfiskacije hrane, blokade i teror, Putin je pokrenuo sveobuhvatnu invaziju, prekršio zakone rata i pokrenuo napade na, šta je vrlo simbolično u kontekstu istorije Holodomora, skladišta žita i brodove sa hranom. Konkretno, ruska blokada ukrajinskih morskih luka i ometanje međunarodne plovidbe Crnim morem već su izazvali nestašicu hrane u mnogim zemljama Afrike i Azije. U znak sjećanja na Holodomor 1932–1933., i uprkos ruskoj oružanoj agresiji, Ukrajina ostaje garant bezbjednosti hrane za mnoge zemlje i regione svijeta.
U uslovima aktuelne ruske agresije, naše sjećanje na Holodomor 1932-1933. je faktor društvene mobilizacije Ukrajinaca da se suprotstave agresoru. Danas ovo sjećanje dobija još veću snagu i aktuelnost, jer pomaže svijetu da bolje razumije kontinuitet i ciljeve agresora, njegove genocidne namjere prema Ukrajincima.
Kako Ukrajina obilježava godišnjicu Holodomora?
Ukrajina obilježava četvrtu subotu novembra kao Dan sjećanja na žrtve Holodomora 1932-1933. Ovog dana ljudi širom Ukrajine i svijeta pale svijeće na prozorima u znak pamćenja o izgubljenim životima. Održavaju se minute ćutanja, komemoracije na raznim mjestima i tematske izložbe, predavanja, konferencije. Ove godine, obilježavanje 91. godišnjice Holodomora prati posebna kampanja „Zapali svijeću za žrtve, bori se za Ukrajinu“ koja podseća da je naša borba za slobodu i dostojanstvo neraskidivo povezana s našom istorijom. Poruka je jasna: sjećanjem na prošlost, štitimo budućnost.
Ambasada Ukrajine u Crnoj Gori i lokalna ukrajinska zajednica prošle subote odale su počast žrtvama Gladomora 1932-1933. u prostorijama Ukrajinskog centra u Podgorici. Zapalili smo, naravno, svijeće, podijelili svoje porodične priče o iskustvima predaka u ona stravična vremena staljinističkog genocida. Pored toga, u Crnogorskoj kinoteci prikazan bio je tematski dokumentarni film „Porodični album“, koji na primjeru jedne familije povezuje tematski dešavanja od prije 91 godinu i tekući rat RF protiv Ukrajine.
Podrška međunarodne zajednice je od ključnog značaja, ne samo za podizanje svijesti o Holodomoru već i za suprotstavljanje sadašnjoj agresiji. Valjalo bi naglasiti da nije samo Ukrajina ona zemlja koja baštini sjećanja na ta tragična za ukrajinski narod vremena. Do sada je 29 država, uključujući i neke evropske zemlje i zemlje sa regiona Zapadnog Balkana, zvanično priznalo Holodomor kao čin genocida. Ovo priznanje pomaže da se do kraja razumiju korijeni današnjih događaja, onoga šta radi Rusija protiv Ukrajine, i da se ojača globalni konsenzus protiv bilo kakvih oblika genocida. Očekujemo da će još više zemalja podržati istinu o Holodomoru, a istovremeno nastaviti pružati političku, vojnu i humanitarnu pomoć Ukrajini u našoj borbi za nezavisnost i slobodu.
Kako se u Ukrajini, sa pravne tačke gledišta, Holodomor 1932-1933. definiše i tumači kao genocid?
Godine 2006. Parlament Ukrajine usvojio je zakon Ukrajine „O holodomoru 1932-1933 u Ukrajini”, kojim je Holodomor 1932-1933. priznao kao genocid. U januaru 2010. Apelacioni sud grada Kijeva donio je odluku u krivičnom predmetu na osnovu činjenice da je 1932-1933. u Ukrajini počinjen genocid.
Sudbonosni događaj bilo je stvaranje 1984. godine, na osnovu odluke američkog Senata i Predstavničkog doma, Komisije za Holodomor u Ukrajini 1932-1933., čijim radom je rukovodio doktor Džejms Mejs. Komisija je prikupljala informacije o Holodomoru, slušala i snimala svjedočenja onih koji su uspjeli da prežive, analizirala uzroke i posljedice Holodomora za Ukrajinu. Nakon dvogodišnjeg mandata, Komisija je završila svoj rad i 1988. godine podnijela izveštaj od dvije hiljade stranica, ali su javno objavljeni i sljedeći zaključci Komisije: žrtve Holodomora su bile milione ljudi; Holodomor nije bio zbog suše ili bilo kojih prirodnih razloga; Holodomor u Ukrajini 1932-1933. bio je rezultat maksimalne konfiskacije poljoprivrednih proizvoda od seoskog stanovništva; preduzete su mjere da se izgladnjeli ne presele u regione gdje je hrana bila dostupna; već krajem 1932. Staljin je znao da ljudi u Ukrajini umiru od gladi; Staljin i njegovo okruženje počinili su genocid nad Ukrajincima 1932-1933.
Konvencija UN-a iz 1948 o sprječavanju zločina genocida i njegovom kažnjavanju definiše genocid kao namjerni napor da se jedna grupa potpuno ili djelimično uništi na osnovu njene nacionalne, etničke, rasne ili vjerske pripadnosti.
Žrtve vještački organizovanog genocida u Ukrajini 1932-1933. bili Ukrajinci upravo zbog svoje pripadnosti ukrajinskoj naciji. Holodomor je postao kazneni genocid za ukrajinski nacionalni preporod na sopstvenoj teritoriji. Oni koji su počinili Holodomor 1932-1933 ostali su nekažnjeni.
Organizovanjem vještačke gladi, Staljin i njegov aparat su imali za cilj da istrijebe ukrajinsku nacionalnu grupu, kao onu koja pruža najžešći otpor politici tadašnjeg totalitarnog komunističkog režima.
Za Ukrajinu je važno da cjelokupna svjetska javnost prepozna genocidnu prirodu Holodomora u Ukrajini 1932-1933.
Kakva je trenutna ratna I humanitarna situacija u Ukrajini? Kako ocjenjujete perspektive za završetak rata?
Naravno, ukrajinski narod danas prolazi kroz izuzetno teška i drastična vremena, kroz borbu za svoj opstanak. Nedavno smo prošli već hiljadu dana od početka ruske sveobuhvatna vojne invazije na Ukrajinu. Rusija tokom zadnjih mjeseci maksimalno pojačava svoja ofanzivna borbena dejstva protiv Ukrajine, pogotovo na istoku i na jugu, u Donjeckoj, Harkovskoj i Zaporoškoj oblastima. Gubici Rusa zadnje vrijeme su najveći sve od početka rata. Njihov razmjer je zapanjujući. Zbog toga Ruska Federacija uključuje trupe Severne Koreje u rat protiv Ukrajine. Gubici ruske strane u vojnoj opremi su još veći. Rusija ne štedi ništa i sve baca na Ukrajinu sad, jer razumije da naredne godine mnoge okolnosti će se promijeniti i da će Kremlj doći do limita svojih kapaciteta za vođenje osvajačkog rata.
Istovremeno, RF nastavlja kriminalnu praksu redovnih napada na civilnu i energetsku infrastrukturu Ukrajine. Najbolniji primjeri u tom smislu su Harkov, Odedsa, Herson, region Donbasa. Skoro svakodnevno vidimo jako tužne prizore. Ginu nedužni civili, uključujući, nažalost, i djecu. Rusija je skoro svakodnevno koristi iranske dronove „Šahed“. Zbog toga ljudi u mnogim velikim ukrajinskim gradovima, uključujući Kijev, ne mogu normalno da spavaju. Od početka godine Rusija je već iskoristila preko 6 hiljada „Šaheda”. Tokom invazije u punom obimu, Rusi su ispalili hiljade projektila na teritoriju Ukrajine. Svakog mjeseca okupatori koriste oko 4000 vođenih vazdušnih bombi, uglavnom protiv civilne infrastrukture Ukrajine.
Nažalost, ukrajinski energetski sektor je pretrpio ogromne gubitke. Ruski napadi na energetsku infrastrukturu raspoređeni su u ogromnoj većini ukrajinskih regiona. Ruski lideri, uključujući Putina, u više navrata su izjavili da ruske oružane snage namjerno gađaju energetsku infrastrukturu Ukrajine. S obzirom na zimski period, udari na energetsku infrastrukturu Ukrajine mogu vrlo komplikovati život civilnog stanovništva. Na kraju krajeva, 23. novembra Rusi su prvi put u istoriji primijenili protiv Ukrajine balističku raketu srednjeg dometa (iznad 600 kilometara). Putin je pogodio grad Dnipro – jedan od najvećih gradova Ukrajine. Ovo je očigledno i ozbiljno povećanje razmjera i brutalnosti ovog rata, veoma opasna eskalacija.
Šta se tiče završetka rata – Ukrajinci su baš oni koji najviše zainteresovani za mir, jer svaki dan se suočavaju sa mukama i gubicima. Ukrajinski narod je pokazao kakvu je visoku cijenu spreman da plati za svoju slobodu i nezavisnost. Nismo mi započeli ovaj rat. Sve što želimo je samo pravedan i pošten mir, kao i sigurna budućnost za Ukrajinu. Mi imao jasnu viziju kako da dođemo ka završetku rata, koja se nalazi u Formuli mira. Nadamo se da drugi Samit Formule mira će završiti rat sljedeće godine. Ali želim da naglasim – nijedan pouzdan i dugotrajan mir u Evropi neće doći po cijenu ustupaka ukrajinskih teritorija agresoru.
Na kraju krajeva, istorija Holodomora nas je dobro naučila da kad se na vrijeme ne odupreš osvajaču, onda ćes završiti kao žrtva genocida. Za slobodu mora da se bori, jer ona nije data tek tako.
Ambasador Ukrajine u Crnoj Gori
Oleh Herasymenko (Oleg Gerasimenko)
