Kao 21. knjiga u ediciji "Bokeljologija" s logom hercegnovske Knjižare "So", svoјe mјesto našla јe nova zbirka priča Nikole Malovića – "Za čitanje na plaži". Zbirka donosi 16 mahom ljubavnih priča objavljenih u ženskom magazinu "Tina", u književnoj periodici, ali i u političkom sedmičniku "Nedeljnik". Dva su noviteta koja donosi nova Malovićeva proza: po prvi put imamo žanrovsku odrednicu u naslovu i umјetničke fotografije koje prate svih 16 priča. Razgovaramo s čovјekom koji je prepoznat po trima poslovnim identitetima: nagrađivani je srpski pisac, knjižar i izdavač knjiga sa morskom, pomorskom i bokokotorskom tematikom.
• Na petoj stranici Vaše nove knjige piše: Turistima, u zahvalnost. Zašto ste baš turistima posvetili novo dјelo?
– Neko konačno mora da se zahvali turistima koji svake godine spasavaju Primorje. Sve što je ekonomski valjalo, rastrgle su tranzicione političke hijene. Turist je fenomen koji će se na pjeni od mora pojaviti i zemljotresne 1979, i ratne 1999, i 2020, godini od korone. Kontinentalna žeđ za morem je za svako poštovanje. I ja toj žeđi kad i vjernosti skidam kapu.
• Hercegnovska Knjižara "So" dobila je turistički putokaz u centru grada kao vјerovatno jedina klasična knjižara u Srbiji i Crnoj Gori kojoj je grad postavio dvojezični natpis. Kako objašnjavate ovu atipičnost?
– Knjižara "So" po dozvoli nasljednika Jova Sekulovića (1879-1950) baštini tradiciju od 124 godine hercegnovskog knjižarstva. Došlo je vrijeme da se iz centra grada vidi kojim pravcem do Knjižare "So". Nije to bez razloga, jer nikad u istoriji nije postojala u Boki kotorskoj knjižara sa većim brojem knjiga o moru, pomorstvu ili Boki.
• Kao urednik edicije "Bokeljologija" Vi, dakako, niste mogli da budete urednik sam sebi u knjizi "Za čitanje na plaži". Kako ste riјešili problem urednika?
– Riješio sam ga tako što sam pozvao harizmatičnu Branislavu Mićić, nekadašnju urednicu brojnih ženskih časopisa, uključujući i one u kojima su objavljivane moje priče, da mi bude urednica. Hvala joj na ovih pet rečenica iz recenzije: "Sve storije su vruće kao da ih Malović piše ljeti u podne. Pјenušaju se i prskaju preko ivice knjige od bokeške strasti i humora. Prstohvat tragedije, kojim pisac katkad začini svoje storije, pada mi kao so na ranu. Ali i to je život. Turisti bi trebalo da znaju da tuga ne stanuje samo na kopnu a sreća samo na moru."
• U neobičnom Sadržaju vidimo da ispod svake od 16 storija stoji tumačenje mikro-žanra? Zašto je urednica posegla za ovim rјešenjem?
– Mislim da je dobro rješenje da čitalac vidi koja je to priča sa srećnim krajem, koja je to priča sa tužnim krajem, a koja je pak šaljiva. Ovo su storije pune Mediterana, savršene za čitanje s pogledom na more.
• Otkud motiv slikara Voja Stanića na naslovnoj strani?
– Ništa nije bilo logičnije nego da s dozvolom velikog slikara u osnovi naslovne strane bude motiv sa platna "Plaža" iz 1975.
