Vojo Stanić, proslavlja danas 99. rođendan. Bard crnogorskog slikarstva i u desetoj deceniji ne propušta kafu na Škveru, koji je i dalje nastavak njegovog ateljea.

-Stid me koliko puno godina imam, mada ih nisam nikada krio- kazao je Vojo prije dvije godine, povodom svog rođendana.

Više ne slika, ali slike ga okružuju i pričaju, a on samo s najbližima. S njima će i danas skromno obilježiti rođendan.

Jednom je za „Politiku“ kazao: „Ako imam sreće, još dugo ću živjeti lijepo dok ne umrem. A poslije toga ću biti mrtav milijardu godina. Zato ne žurim na onaj svijet, a pogotovo ne u raj, jer, u paklu se, vjerovatno, događa sve ono što je zabranjeno.“

Vojo je mogao da bira mjesto za život, bilo gdje na čitavoj planeti, ali više od sedam decenija njegov dom je Novi. Tu je drugovao sa malim i velikim ljudima, tu je bio srećan i tužan. Sa prozora svog ateljea sve je vidio, a „sve što se vidi i čuje, traje vječno“.

Herceg Novi je u njegovim slikama duhovna i umjetnička svjetska metropola, a on za ponos grada i Crne Gore.

Vojo Stanić je rođen u Podgorici, a odrastao u Nikšiću. Završio je Akademiju skulpture u Beogradu, poslije čega je prešao u Herceg Novi.

On je jedan od najznačajnijih savremenih crnogorskih umetnika i član CANU i DANU. Imao je nekoliko individualnih izložbi. Najvažniji njegov eksponat je bio na Venecijanskom Bijenalu 1997. godine.

Njegove slike su izložene u nizu galerija u Crnoj Gori, kao i u stalnoj postavci umjetničkog muzeja u Cetinju.