Prema istraživanju sprovedenom na Univerzitetu Indiana, roditelji mogu predvidjeti rani vokabular djeteta na način da posmatraju šta sve beba vidi u svojoj svakodnevici.
Drugi riječima, bebe vjerovatnije uče riječi objekata koji su često u njihovom vidnom polju.
– Vizuelno pamćenje moglo bi biti ključ učenja riječi, recimo vizuelni objekti koji su stalno u djetetovom vidokrugu poput stola, majice, flašice ili kašike – rekla je Linda Smit, autorka istraživanja i dodala kako se radi o agregiranom iskustvu, odnosno ako dijete često vidi neki predmet – vjerovatnije je da će ga prepoznati i na kraju mu pridružiti riječ.
Okruženje tokom obroka važno je jer konstantno uključuje mali broj predmeta, a upravo su nazivi tih predmeta među prvim naučenim riječima djeteta.
Zbog toga su naučnici zaključili da je vizuelno iskustvo od izuzetne važnosti u učenju novih riječi i uprkos ustaljenom mišljenju, prve riječi nemaju toliko veze s onim što dijete često čuje, već s onim što često vidi, jer je važnije da dete vidi određeni predmet nego da čuje roditelje kako pokazuju na predmet i izgovaraju njegov naziv.
– Prva riječ sa značenjem javlja se oko godinu dana, odnosno između devetog i petnaestog mjeseca te tada počinje govorni period u kojem dijete počinje aktivno da se služi govorom i jezikom.
– Između osamnaestog i dvadesetog mjeseca dijete počinje da slaže prve rečenice i naglo proširuje rječnik i to s oko 50 novih riječi mjesečno, pa ih u uzrastu od dvije i po godine poznaje oko 1.000 – kaže logoped Sonja Jovančević.
