Ono što je primjetno jeste da su tokom posljednje dvije godine na krilima žalosti, tragedija i nesreća pokušali da okupe građane i građanke i dođu na vlast, ocijenila je u intervjuu za "Dan" prof. dr Zorana Z. Mihajlović, bivša potpredsjednica Vlade Srbije.

Ona je, govoreći o protestima širom Srbije, rekla da je "pad nadstrešnice i stradanje 15 ljudi, veliki broj povrijeđenih nesreća koja je takođe izvela prije svega opoziciju i pokrete na ulicu".

– Isto je i sa studentima koji su u protestu, grupama koje jesu politički orijentisane i koje su sa profesorima zatvarale fakultete, prilično agresivno zahtijevajući i od onih koji tako ne misle da im se priključe. Kada ste student, i zavisi vam dalje školovanje od tih profesora i fakulteta, mnogi i pristaju. Sad čujem da ih primoravaju da budu za Novu godinu na fakultetu, ponesu ćebad i hranu. Ništa to nije neočekivano. Međutim, agresija i nasilje koji prate sva okupljanja, od blokiranja institucija poput suda i tužilaštva u Novom Sadu, zaustavljanja saobraćaja svaki dan, na svim bitnim putevima i raskrsnicama, mostovima, od tih organizovanih grupa nije nešto što donosi političke poene onima koji bi da mijenjaju vlast. Protestovala sam 90-ih protiv Miloševića i njegove ratne politike, bila sam studentkinja, ali mi nismo zatvarali fakultete, blokirali škole, okupljali smo se, odlazili na trg i protestovali. Narod ne voli destrukciju, i posebno je kivan jer u decembru, kad su inače gužve, ne mogu da obave sve što je njihov svakodnevni život, kazala je Mihajlović ističući da su "zahtjevi studenata najmanje studentski, oni su politički, i treba da se zna da su i takvi zahtjevi ispunjeni, od toga da se procesuiraju oni koji su odgovorni za ovu stravičnu nesreću, do toga da odgovaraju oni koji su nasrtali na studente dok su se okupljali. Pored toga, sad idu novi zahtjevi, i još jednom se potvrđuje politička konotacija protesta. Vlast u Srbiji mora da shvati da postoje ljudi koji misle drugačije, da ih je u nedjelju bilo 30.000 na ulicama, i da se pozabavi pitanjima koja su problematična".

– Dijalog je neophodan i on je trebalo da se obavlja u parlamentu, ali je i to postalo nemoguće usljed svađa, tuča, vrijeđanja koji su postali dominantni, kao da su svi zaboravili da su tu zbog građana, a ne svojih fotelja. Zato nije ovo pitanje istrajnosti, već konačno shvatanja da se mora voditi dijalog, jer smo svi jedan narod. Ništa nije idealno ni u jednom društvu, pa se problemi na koje ukazuje opozicija moraju i rešavati, kazala je Mihaljović.

• S obzirom na to da ste se povukli iz političkog života, smatrate li da je sada trenutak da se vratite?

– U ovim našim državama regiona nemoguće je živjeti bez politike. Međutim, ne razmišljam da budem aktivna u političkom životu. Prije dvije godine sam izašla iz vladajuće stranke i Vlade, što rijetko ko radi. Ljudi obično izlaze iz stranaka kad prestanu da budu vladajuće. Ja sam to uradila jer nisam mogla neke stvari da prihvatim. I dalje smatram da je neophodno vratiti mnogo više struke, i da članstvo u partiji ne smije biti jedini kriterijum. U isto vrijeme se ne smije zaboraviti da u strankama ima i te kako obrazovanih, iskusnih i vrijednih ljudi, ali ima i onih drugih, koji su vrlo često dolazili i došli na pozicije kojih ni stručno, ni vrijednostno nisu dostojni.

Dodatno, nisam izašla iz SNS-a da bih prebjegla u opoziciju, niti sam imala bilo kakvu saradnju sa njima. Imam mišljenje o njima i prije i danas još lošije, oni tek nisu dostojni da vode Srbiju. Nemaju stav ni o čemu, niti program, plan, oni su toliko prazni i bezidejni, a vlast koju žele da osvoje nije da bi istinski uradili za svoju zemlju već da bi se baškarili u foteljama. To mora da prestane. Kao što danas ne razumijem imenovane ministara koji misle da su pozicijom uradili sve u životu. Ne, tek tada treba da učine sve, da svoje vrijeme, svoj život podrede svojim resorima jer tako rade svoj posao, svaki dan za građane. Međutim, mi imamo prije svega one koji misle da su auto, imunitet i ta primitivna bahatost zapravo cilj i uspjeh. Pogrešno za njih i gubljenje vremena za građane.

• Kakva su Vaša predviđanja kada su u pitanju sljedeći koraci Aleksandra Vučića, jer, ipak, poznato Vam je kako može i na koji način reaguje kada su ovakve ili slične situacije u pitanju?

– Svaka situacija je nova situacija jer je i vrijeme drugačije. Prvo treba da znamo da je sve drugačije u svijetu, Evropi danas nego što je bilo prije nekoliko godina. Istina je i da je mnogo pritisaka sa svih strana. Predsjednik je već jasno izrekao reakciju, studenti su punoljetni, nek se okupljaju to je njihovo pravo, uz jasnu poruku da su uslovi ispunjeni, i uvijek otvorena vrata da razgovaraju.

Mislim da je potreba da ima više razgovora i dijaloga svih partnera kada su u pitanju mladi, to nije pitanje samo njihovog ekonomskog položaja, to je pitanje i njihovih stremljenja, planova, želja, oni su glasači u ovoj zemlji jednako kao i svako od nas.

Ne treba zaboraviti da smo, ne tako davno, imali izbore, na kojima su oni koji su protiv vlasti smatrali da su pokradeni ali samo u Beogradu, a ne na republičkom nivou, jer su pošto-poto htjeli da uđu u poslaničke klupe i imaju poslaničke mandate i imunitete. Tu su pokazali sve o svom planu. Oni sada neće izbore, jer znaju odlično da ih narod neće glasati u procentu da mogu da vode Srbiju, i to je problem za njih. Zbog toga je sila, i zahtijevanje nekakve prelazne vlade, što je zaista mislim potpuna glupost.

• Desila je velika tragedija u Novom Sadu u kojoj je stradalo 15 osoba. Njihovim najbližim više ništa ne može da nadoknadi gubitak. Kako su se nadležni odnijeli prema svemu tome?

– Ne mogu da zamjerim ni policiji, ni ljekarima, ni tužilaštvu ništa u ovom procesu. Građani su htjeli da istog dana tužilaštvo hapsi i sl., ali to je nemoguće – ovo je veliki projekat, mnogo je dokumentacije, mnogo je ljudi koji su saslušani, zna se i ne malo njih uhapšeno. Ono što ja očekujem i što mislim da je jednako važno kao i optužnice jeste jasan, tačan izvještaj šta se tačno desilo, zašto se desilo. Za mene je to najvažnije, da bi znali šta je potrebno promijeniti, da li treba mijenjati neki zakon, podzakonska akta, djelovanje inspekcije, šta sve treba uraditi da se nikad ne desi više. Ima li javašluka ili greške struke, ili svega zajedno, to će nam takođe reći izvještaj vještaka.

Važno je upravljati projektima na organizovan način, to je čitava nauka, i znam dok sam vodila ministarstva da sam okupljala sve učesnike u projektu nedjeljno, imala mentore projekata i tako smo svi na stolu znali šta se dešava, gdje ima problema, inspekcije su danonoćno radile. Ne može da se desi da nema dokumenata, da nema prijave radova, da nema upotrebnih dozvola i slično.