(VIDEO) Šerbedžija: Crnogorci su izuzetno uspješni i talentovani ljudi

Svjetski poznati glumac Rade Šerbedžija smatra da smo gospodari mnogih stvari, a u isto vrijeme i svjedoci strašnog egzodusa i strašnih događaja koji se dešavaju upravo u ovom času, pred kojima smo bespomoćni.

Slavni glumac je u intervjuu urednici Radija D Sandi Rakočević kazao da svuda srijeće Crnogorce, koji su, kako je ocijenio, izuzetno uspješni i talentovani ljudi. Toliko uspješni da ga skoro, kako kaže u šali, i nerviraju.

– Kada dođem onda me obično nerviraju Crnogorci koje srijećem u Beogradu, Zagrebu… jer su toliko uspješni i talentirani i sve, nekako baš sve osvajaju. Od sporta do kulture, do filmova, do biznisa. I kad dođem u lijepu Crnu Goru, onda vidim da su mi ovi ovdje još draži jer su nekako normalni, fini, gostoljubivi i dobri. I lijepi – ističe Šerbedžija.

On često razmišlja o tome koja mu je uloga najdraža, kao i tome da li bi mogao da se bavi nekim drugim poslom.

– Mislim da se bavim bilo kojim poslom da bih davao sličnu energiju. Bilo bi ono: zašto sam se odlučio da budem baš to ili zašto je Bog odlučio da se bavim time? Tako da ne pravim misteriju oko svog posla, naprotiv. Samo sam na pozornici glumac, a uopšte se ne družim mnogo. Ne idem u pozorišne bife, ne idem nigdje. Ne družim se mnogo, osim što sa ponekim prijateljujem – rekao je Šerbedžija.

Mora biti bolje

Šerbedžija ističe da je ipak optimista u životu.

– Biće mnogo bolje. Osim ako zaista ne dođe do katastrofe, da upotrijebe atomsko oružje i da sve ode k vragu. Ali sam siguran u to da će mlada generacija pronaći put da obnovi stvari, da pomogne ovoj planeti, da se riješi ovih strvinara starih i da izgrađuju novi svijet. Tako je uvijek bilo. Tako i sa kišom koja padne ili olujom koja uništi sve. I odmah se potom neki cvjetovi rađaju, i nova zemlja, i novi dan, i sunce i sve to – kaže slavni glumac.

Upitan čije mu društvo najviše prija, pominje svoje dugogodišnje prijatelje.

– Ja se družim, recimo, sa Perom Očibobom i Mucom mojim i Borom. Igramo belot svaki dan. Ili s Adijem, koji je sad sa mnom na turneji. Idemo u ribolov i igramo trešetu i belu. Sa Silvanom isto tako. U njegovoj kafani. S drugim ljudima, drugom vrstom ljudi. Sa nogometašima, bivšim naročito. Ja sam se bavio nogometom. To je moje društvo – ističe Šerbedžija.

Današnje vrijeme mu je tako strašno da mu odmah pada na pamet stih iz Brehtove pjesme – zaista živimo u teškim vremenima, koji je taj njemački književnik napisao još prošlog vijeka.

– A mi zaista živimo još u težim vremenima. Čini mi se da je ovo vrijeme u kojem mi živimo najstrašnije. Jer je oružje ubitačnije, jer su ljudi nemoćni pred tim raketama i bombama. Strašno je živjeti taj brzi život koji živimo i gledamo, samo pritiskamo dugme i već gledamo film koji hoćemo. Gospodari smo mnogih stvari, a u isto vrijeme smo svjedoci strašnog egzodusa, strašnih stvari koje se dešavaju upravo u ovom času dok nas dvoje razgovaramo ovdje. Da neka djeca u Gazi i u Ukrajini umiru. Svuda okolo, po svijetu. A ljudi bespomoćni. Masa ljudi bježi iz svojih zemalja da bi spasili svoju djecu i sebe. Dolaze ovdje kao izbjeglice i mnogi su prema njima hladni, ili obzirni, ili uplašeni. Živimo u strašnom vremenu. Moja poruka: Mi smo bespomoćni – ne krije gorčinu poznati glumac.

Ne volim da dajem savjete

Ne volim da dajem savjete. Nisam davao savjete ni svojim studentima, niti svojoj djeci. Pokušavam im na neki drugi način svojim životom pokazati smjer kojim bi možda trebalo da idu – ispravnošću, moralnošću, blagošću, dobrotom nekom. Teško je riječima to objasniti sve skupa ili nek?

On smatra da svijetom vladaju neki bezimeni kapitalisti.

– Oni imaju brojeve, šifre kojima svaki dan dodaju na svoj konto milione i milione. I nije ih briga ni za jednu zemlju. Nije ih briga da li ona propada i koliko su oštetili nebo, koliko su oštetili planine, zrak, mora, jezera... Ništa ih nije briga. A zemlja se može osvetiti. I samo jednog dana, samo jednog dana da nas kao nervozna medvjedica strese s leđa kao dosadne bube.

Čovjek može, naravno, da odluči da ide ovim ili onim putem, da traži ispravni put u životu. Ono što ja činim jeste da se bavim svojim poslom, bavim se svojom familijom, imam prijatelje i pokušavam učiniti nešto u životu. Makar i najmanje dobro djelo. Sada sam napravio u Novom Sadu koncert i donirao sam ga za jednu familiju poginulih ispod nadstrešnice. Mala stvar, ali vrlo često to činim. I na neki način svako od nas da to napravi, ne mora to biti ovo što ja radim, ja to radim na taj način zato što mogu. Ali bilo koji čovek da bilo koje djelo napravi, da pokloni knjigu nekome, da bilo koje dobro djelo napravi u životu, velika je stvar. Jeste jedan dodatak nadi da se ovaj svijet može spasiti – ukazuje Šerbedžija.

Govoreći o svojoj generaciji, kaže da su možda živjeli u zabludi, ali su ipak živjeli jedan sretan život.

– Moja generacija je nešto mlađa od mene i nešto starija od mene. Da, prije rata, onog strašnog, bila je jedna zemlja sa mnogo poleta, duha, uspjeha – i svjetskog i unutrašnjeg. I onda sada – nije to stvar zato što se ona raspala, nego se raspao cijeli svijet, sistem... Dakle, ni Rusija nije ono što je bila, ni Amerika nije ono što je bila, niko nije ono što je bio. Nema vođa, lidera, nigdje nema nijednog, a ovo su sve budale i teški tipovi – smatra Šerbedžija.

Govoreći o budućim poslovima, ističe da je "naopak" kad ima koncerte.

– Lijepe stvari radimo, velike. Možda ćemo doći sa "Kraljem Lirom" u Crnu Goru. Išao sam sad sa Peđom i Radomirom Uljarevićem da gledamo neke prostore blizu Podgorice gdje bismo igrali to sljedećeg ljeta. Pa ja sam još, evo vidiš, jedan od rijetkih ovih momaka u koje spadaju Gaga Nikolić, Ivica Vidović, Mustafa Nadarević, govorim o mojoj generaciji, Boris Dvornik, malo stariji, Ljubiša Samardžić, Milena Dravić. Bože moj – kaže Šerbedžija.