Socijalni savjet Crne Gore, koji čine predstavnici Vlade, sindikata i poslodavaca, u ovoj godini nije održao nijednu javnu sjednicu, pa je to tijelo ostalo nijemo svih proteklih mjeseci u kojima su cijene osnovnih životnih namirnica i energenata nekontrolisano rasle. Iako to tijelo iz državnog budžeta godišnje u prosjeku dobija oko 80.000 eura, građani se sa pravom mogu zapitati šta plaćaju, s obzirom da tijelo koje bi trebalo da se bavi i pitanjem cijena i životnog standarda ćutke prati neprilike u koje su zapali oni koji pune državnu kasu. Aktuelni predsjednik Socijalnog savjeta, generalni sekretar Saveza sindikata Duško Zarubica kazao je za "Dan" da imaju sjednice predsjedništva. On tvrdi da su nedavno održali i jednu elektronsku sjednicu, ali nije mogao da precizira kada je to tačno bilo.
– Nismo se bavili cijenama i rastom u poslednja dva mjeseca, ali to je ionako više pitanje za Vladu nego za nas. Ranije smo pokretali to pitanje, a i sami znate da su preporuke Socijalnog savjeta neobavezujuće, ali imaju savjetodavni karakter – rekao je Zarubica.
Pretragom sajta Vlade i interneta može se naći da je Socijalni savjet poslednju sjednicu o kojoj su informisali javnost održao krajem prošle godine. Poslednja vijest na sajtu tog tijela je iz januara 2023. godine, kada je konstituisan novi saziv tog tijela.
Nadležnosti Socijalnog savjeta ogledaju se u pitanjima: razvoja i unapređivanja kolektivnog pregovaranja, uticaja ekonomske politike i mjera za njeno sprovođenje na socijalni razvoj i stabilnost politike zapošljavanja, zarada i cijena; konkurencije i produktivnosti; privatizacije i drugih pitanja strukturnog prilagođavanja; zaštite radne i životne sredine, obrazovanja i profesionalne obuke; zdravstvene i socijalne zaštite i sigurnosti; demografska kretanja i druga pitanja značajna za ostvarivanje i unapređivanje ekonomske i socijalne politike.
Sastav Socijalnog savjeta Crne Gore čine po osam predstavnika Vlade, reprezentativne organizacije sindikata Crne Gore i predstavnika reprezentativnog udruženja poslodavaca u Crnoj Gori.
– Zahvaljujući takvoj strukturi nacionalnog Socijalnog savjeta, socijalni dijalog u Crnoj Gori dobio je na sadržini i suštini, jer su socijalni partneri, i pored veoma teške socijalne i ekonomske situacije u zemlji, pokazali odgovornost prema strukturama koje predstavljaju, ali i društvu u cjelini – jedan je od opisa koje su članovi tog tijela dali o sebi.
Prema ocjeni Andrijane Radović iz Preokreta, Crna Gora, koja je Ustavom definisana kao država socijalne pravde, suočava se sa jako čudnim situacijama.
– Imamo Socijalni savjet koji se ne sastaje, ne znamo šta nam je socijalni karton, imamo medijske najave da se uskoro neće više raditi ni projekcija minimalne potrošačke korpe – i sve to u državi socijalne pravde. Uz sve to, međusektorska saradnja postaje samo floskula šta bi i kako bi trebalo, a ne kako jeste.
Činjenica da se Savjet i ne sastaje, iako se iz budžeta uredno izdvajaju sredstva za njegovo funkcionisanje, dokaz je nepostojanja odgovornosti i odsustva svijesti o značaju efektivne brige o građanima – svugdje i na svakom mjestu. Umjesto toga, imamo ad hok mjere Vlade, koje same po sebi ne moraju biti loše, ali su privremenog karaktera, a ne sistemskog, a upravo nam treba sistemsko rješenje kako bismo imali institucionalni odgovor pred nadirućim socijalnim problemima – kazala je Radović.
Ona smatra da Socijalni savjet ima pregršt tema kojima treba da se bavi, ali to ne radi.
– Predstavnike Savjeta treba podsjetiti da materijalno obezbjeđenje za porodicu sa pet i više članova iznosi 152,54 eura, a da je minimalna potrošačka korpa 818,2 eura. Ovi podaci trebalo bi da budu alarm za sva 24 člana Savjeta i oni bi trebalo da vrše pritisak ka vlastima i da traže podršku građanima u tom naporu kako bi sistem postojao socijalno pravedniji. Međutim, oni nijesu našli za shodno ni da se sastanu i predlože neko rješenje. Stoga, ako je ovo dugoročno opredjeljenje Savjeta, onda novac namijenjen njemu treba preusmjeriti na neke konkretnije stvari od kojih će građani imati korist. Ovako je svrhu tog troška teško povezati sa opštim dobrom – zaključila je Radović.
