Sva novčana potraživanja pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova iz oblasti rada rada (manje obračunata i isplaćena zarada, neisplaćeni godišnji odmori, manje obračunat startni dio zarade, neisplaćen regres, zimnica, noćni rad i slično), a koja potraživanja su nastala u periodu od 23. avgusta 2008. do 2020. godine zastarijevaju 7. januara 2024. godine.

- Posebno stavljamo akcenat i preporuku da se obrati pažnja na novogodišnje i božićne praznike, te da se predaja potraživanja pred nadležnim institucijama realizuju zaključno sa petkom 29. decembra, kako se nebi eksplicitno računalo na datume 4. i 5.januar 2024.godine - navodi se u saopštenju Sindikata uprave i pravosuđa.

Naime, članom 211 važećeg Zakona o radu, koji je stupio na snagu 7 januara 2020. godine, propisano je da novčana potraživanja iz rada nastala od 23. avgusta 2008. godine do stupanja na snagu tog zakona, zastarijevaju u roku od četiri godine od dana stupanja na snagu tog zakona, tako da je 6. januar 2024. godine krajnji rok za podnošenje tužbi kojima bi se zahtijevala isplata novčanih potraživanja iz rada za period od 23. avgusta 2008. godine do 7. januara 2020. godine.

- Takođe, ukazujemo da je članom 140 Zakona o radu propisano da je Zaposleni koji smatra da mu je povrijeđeno pravo iz rada i po osnovu rada, prije pokretanja postupka pred nadležnim sudom, dužan da podnese predlog za mirno rješavanje spora pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova ili pred Centrom za alternativno rješavanje sporova.

Što se tiče prava na isplatu naknade za troškove prevoza u skladu sa Odlukom o naknadi troškova prevoza na rad i sa rada kod korisnika budžeta Republike Crne Gore (“Službeni list RCG”, br.10/97 i 60/1), za period od 2008 do 2015 godine kada je Odlukom o prestanku važenja Odluke o visini naknade troškova prevoza na rad i sa rada zaposlenih kod korisnika budžeta Republike Crne Gore (“Službeni list CG”, br.07/15) formalno prestala da važi navedena Odluka, ukazujemo da se radi o složenom pravnom pitanju, a kod činjenice da je Odluka o visini naknade troškova prevoza na rad i sa rada zaposlenih kod korisnika budžeta Republike Crne Gore (“Službeni list RCG” br.10/97 i 60/1) već jednom prestala da važi 01.01.2005.god. stupanjem na snagu Zakona o zaradama državnih službenika i namještenika (“Službeni list RCG”, br.27/04 od 28.04.2004.god.), u skladu sa  članom 26 istog zakona kojim je bilo propisano da “ danom primjene tog zakona prestaje da važi Zakon o platama u oblasti vanprivrede u dijelu koji se odnosi na zarade i druga primanja državnih službenika i drugi propisi kojima su uredjena pitanja plata, naknada i druga primanja državnih službenika “.Sa druge strane, nijednim pozitivnim propisom u spornom periodu, tj. od januara mjeseca 2005.godine do 2015.godine nije bilo izričito priznato  pravo na naknadu troškova prevoza na rad i sa rada državnim službenicima i namještenicima (Uredba o naknadama i drugim primanjima državnih službenika i namještenika (Sl.list RCG br. 24/05, 42/05, 70/06), Uredba o naknadi troškova državnih službenika i namještenika (Sl.list CG br.57/11), Uredba o naknadi troškova državnih službenika i namještenika (Sl.list CG br.26/12), Zakon o zaradama dražvnih službenika i namještenika (Sl.list RCG br.27/04), Zakon o zaradama državnih službenika i namještenika (Sl.list CG br.86/09) Opšti kolektivni ugovori, Ganski kolektivni ugovor za oblast uprave i pravosuđa i Zakono o radu).

Da stvar bude još konfuznije doprinijeli su redovni sudovi sa potpuno različitim odlukama i stavovima u nizu odluka vezanih za ovo pitanje, pri čemu pojedine odluke suda koje su se odnosile na oblasti van službeničkog sistema (npr. zdravstvo, prosvjeta) ne treba miješati sa onima koje su vezane za službenike, jer je npr. u zdravstvu i prosvjeti bila drugačija situacija i drugi propisi su priznavali pravo na ovu vrstu naknade troškova prevoza.

Ono što je bitno jeste da su neke pravosnažne presude išle u korist službenika, s tim što nisu ulazile u hijerarhijski odnos zakona i podzakonskih akata tj. odnos zakona i Odluke o naknadi troškova prevoza na rad i sa rada kod korisnika budžeta Republike Crne Gore.

- Kao klasičan primjer pozitivne odluke po zaposlene je presuda Višeg suda u Podgorici Gž.br.1784/21-15 21.04.2021.godine kojom je potvrđena presuda Osnovnog suda u Podgorici  P.br.3777/20 od 26.02.2021.godine. U navedenoj presudi, pored ostalog navedeno je i sljedeće:”…Dakle, u spornom periodu (za koji tužilac potražuje naknadu troškova prevoza, a to je period od 23.08.2008. do 30.04.2012. godine) bila je na pravnoj snazi Odluka o visini naknade troškova prevoza na rad i sa rada zaposlenih kod korisnika Budžeta Republike Crne Gore (“Službeni list Republike Crne Gore”, br.10/97 i br.60/2001) kojom je, i to članom 2. iste, bilo propisano da se naknada troškova prevoza iz stava 1. ovog člana isplaćuje zaposlenim mjesečno, istovremeno uz isplatu zarada. Osim toga za ukazati je da sud redovne nadležnosti nije nadležan da ocjenjuje eventualnu nesaglasnost Odluke o visini naknade troškova prevoza na rad i sa rada zaposlenih kod korisnika Budžeta Republike Crne Gore sa Zakonom o zaradama državnih službenika i namještenika - navodi se u saopštenju.

Navedeni pravni pristup je iskazan i u Odlukama Ustavnog suda Crne Gore i to: U-III br.560/17; U-III br.224/17; U-III br.158/17; U-III br.221/17; U-III br.222/17; U-III br.900/17; U-III br.901/17 i U-III br.122/18.

Nadalje, na drugačije odlučivanje ne utiče činjenica da se tužilac nije pisanim putem obraćao starješini organa za donošenje posebnog rješenja o priznavanju prava na isplatu troškova prevoza, sve do 08.05.2015.godine, te da starješina organa nije utvrdio takvo pravo tužioca donošenjem posebnog rješenja. U vezi sa prednjim za ukazati je da navedenom Odlukom o visini naknade troškova prevoza na rad i sa rada zaposlenih kod korisnika Budžeta Republike Crne Gore isplata naknade troškova prevoza nije uslovljena podnošenjem pisanog zahtjeva za donošenje posebnog rješenja o priznavanju prava na isplatu troškova prevoza. Osim toga nedonošenje od strane tužene rješenja o ostvarivanju tužiočevog prava ne znači da tužilac treba da trpi posljedice propusta organa tužene, kog stanovišta je i Ustavni sud Crne Gore, u Odluci U-III br.827/16 od 15.11.2017.godine…”

Imajući u vidu sve navedeno, očigledan problem u vezi sa različitim poimanjem faktičkog važenja i primjene  Odluke o naknadi troškova prevoza na rad i sa rada kod korisnika budžeta Republike Crne Gore, njenu još uvijek pravnu neispitanost u hijerarhijskom odnosu sa drugim važećim propisima, kao i različitu sudsku praksu, nesporno je da nema garancije u uspjeh u sporu.

Ono što je simptomatično za naš pravosudni, odnosno sudski sistem, kao što je i sama praksa pokazala, je da različiti sudovi, po istom osnovu donose različite presude. To znači da iako je neko neupitno u pravu, ne mora da znači da će dobiti na sudu svoja potraživanja, nasuprot tada se javlja obaveza plaćanja troškova.

Ako uprostimo, postoji mogućnost da se pred sudskom instancom ne dobiju potraživanja, već se tada stvara situacija da je tužioc u obavezi da plati sve troškove sudskog postupka. Umjesto da se naplate sredstva potraživanja, postoji velika mogućnost ličnih izdataka, a sve zahvaljujući neujednačenoj sudskoj praksi. Iz tog razloga advokati ne garantuju nikome, i pored velike vjerovatnoće, da će postići uspjeh u sudskom procesu.

Ističemo da prethodno navede sumnje u uspjeh su najviše usmjerene na potraživanje za prevoz, jer je ovaj problem poslednje vrijeme veoma aktuelan. Nikoga ne nagovaramo ili ubjeđujemo da sva potraživanja, pa i za prevoz, ne treba da traže pred nadležnim organima, samo vam dajemo izgled mogućnosti i lične rizike, što će potvrditi i svaka ozbiljna advokatska kancelarija.

- U vezi Agencije za mirno rješavnje radnih sporova, preporučujemo da svi pokrenu postupak preko nje do 29. decembra, za sva potraživanja, jer podnošenjem predloga pred Agencijom, prekidate rok zastarjelosti. Na kraju ukazujemo da će Sindikat uprave i pravosuđa sam podnijeti Predlog za pokretanje kolektivnog spora pred Agencijom za neisplaćeni prevoz u periodu od 2008 do 2015 godine, ali to ne utiče na prekid zastarelosti prema članovima jer je njihov potpis obavezan - zaključuje se u saopštenju Sindikata uprave i pravosuđa.