Crna Gora je u poslednje četiri godine dobila zahtjeve za readmisiju, odnosno deportaciju, 2.974 svoja državljanina, uglavnom iz zemalja Zapadne Evrope, pokazuju podaci iz Strategije o migracijama i reintegraciji povratnika u Crnoj Gori, koju je usvojila Vlada. U Ministarstvu unutrašnjih poslova, koje je autor strategije, navode da je najznačajnija aktivnost u perodu trajanja ovog strateškog dokumenta ta što se konstantno smanjuje broj crnogorskih državljana za koje se traži saglasnost za vraćanje u Crnu Goru, tako da je u 2016. godini zaprimljen zahtjev za readmisiju za 965 lica, u 2017. za 756, u 2018. za 619, u 2019. za 392, dok je za prvih 10 mjeseci 2020. godini zaprimljeno zahtjeva za readmisiju za 242 lica, što znači da je ovaj broj opao u odnosu na 2016. godinu za oko 70 odsto.

Pravni savjetnik u NVO Građanska alijansa Pavle Ćupić kaže da surova realnost koja se ogleda u brojkama u redmisiji nije realan pokazatelj loše ekonomske situacije koja je u Crnoj Gori. On navodi da ne iznenađuje veliki broj građana koji je potražio sreću u zemljama Zapadne Evrope.

– Sa početkom migrantske krize došlo je do promjene odnosa država Zapadne Evrope prema ljudima koji dolaze u njihove zemlje u potrazi za boljim životom. Zbog velikog priliva izbjeglica, migraciona politika zemalja Zapadne Evrope je sada rigoroznija. Ono što ohrabruje u ovim podacima jeste evidentno smanjenje broja zahtjeva za readmisiju što se može protumačiti i kao smanjenje broja državljana Crne Gore koji napuštaju zemlju porijekla. S druge strane, među ljudima koji napuštaju Crnu Goru dosta je visokokvalifikovanog kadra, a to predstavlja dodatni problem za Crnu Goru. Pomenuta lica napuštaju svoju zemlju jer u zemljama Zapadne Evrope dobijaju bolje uslove za život za sebe i svoje porodice. Ova pojava je nešto što svakako treba da zebrine sve odgovorne ljude u Crnoj Gori, a pogotovo donosioce odluka koji mogu da utiču da se sa ovom praksom prekine – navodi Ćupić.

Direktor Instituta za socijalnu i obrazovnu politiku mr Mitar Radonjić kaže da je ključno pitanje kada je riječ o našim državljanima koji bivaju deportovani iz neke inostrane zemlje nazad u Crnu Goru jeste zašto su oni zapravo odlučili da odu iz Crne Gore. Ističe da je odgovor jasan, a to je da u Crnoj Gori nijesu imali dovoljno mogućnosti da žive bezbrižno pa su svoju sreću potražili u inostranstvu tragajući "trbuhom za kruhom" i nerijetko, što pokazuju zvanični podaci, rizikujući i krivičnu odgovornost zbog boravka u inostranoj zemlji duže nego što je to dozvoljeno.

– Što se tiče broja zahtjeva za readmisiju i smanjenja istog ne vidim nikakvog razloga za slavlje ili pohvalu kad i dalje imamo na svakodnevnoj osnovi primjere mladih i osoba srednjih godina koji napuštaju Crnu Goru i to nije dobro jer se to odražava prvenstveno na prilike u Crnoj Gori sa posebnim akcentom na natalitet koji je u nekim opštinama pogotovo na sjeveru Crne Gore mnogo manji od stepena mortaliteta i onda imamo negativan prirodni priraštaj. S obzirom na to da je Crna Gora trenutno u političkoj, ekonomskoj i svakoj drugoj tranziciji, očekujem da Vlada sa velikom ozbiljnošću pristupi rješavanju problema odliva građana Crne Gore u inostrane zemlje i da usvoji poseban set mjera za podsticaj nataliteta ali i ekonomsko-socijalnog osamostaljivanja mladih i da na taj način zadržimo naše građane ovdje kako ne bi veliki broj njih doživio sudbinu migranata i bivali deportovani nazad u Crnu Goru – navodi Radonjić.