Česte političke promјene nisu dobre za procese spaјanja državnih preduzeća, ociјenio јe predsјednik Odbora direktora Održavanja željezničkih voznih sredstava (OŽVS) Vladan Gačević. Odbor direktora OŽVS јe u oktobru usvoјio odluku o spaјanju sa Željezničkim prevozom (ŽPCG), a isto јe uradio ubrzo nakon toga i Odbor direktora ŽPCG.
– Ono na šta upozoravam jeste da su sva željeznička preduzeća nepravedno zapostavljena od strane države. OŽVS bih posebno izdvojio, prije svega zbog odgovornosti koje to preduzeće ima, a to je ispravnost voznih sredstava, pa samim tim utiče na kompletnu bezbjednost željezničkog saobraćaja. Velika tehnološka zastarelost i dugogodišnja nebriga prethodnih rukovodstava, kao i niz loših poslovnih odluka, doveli su ovo preduzeće do ivice bankrota. Ne zaboravimo nikad da smo mi država koja je imala željezničku tragediju zbog neispravnosti voznog sredstva. Spajanje je sada nužna opcija kako bi održavanje moglo nastaviti svoj rad kao jedna cjelina jer bi time na neki način postalo javno preduzeće i koristilo bi subvencije države. To bi bilo povoljno i po zaposlene jer bi njihove plate bile sigurne, ali i znatno veće. Međutim, da bi se proces dovršio potrebna je saglasnost Vlade – ministarstva koje radi sada novu analizu, što iziskuje novo vrijeme, a to komplikuje situaciju – kazao nam јe Gačević, predstavnik manjinskog kapitala u OŽVS-u.
• Da li se stvari komplikuju po pitanju spajanja, kako vrijeme odmiče, s obzirom na to da OŽVS posluje sa poteškoćama već duži period?
– Dok se u regionu već isporučuju nova vozna sredstva, remontuju pruge i grade nove, servisi se vrše po EU normama, naša prethodna ministarstva posljednjih šest godina su se bavila stalnim analiziranjem situacije, što smo mi kao odgovorno rukovodstvo uvidjeli pa smo uz pomoć ostalih željezničkih kompanija donijeli niz dobrih poslovnih odluka koje već daju konkretne rezultate. Povećali smo prihode kroz cijenu norma sata, riješili dugogodišnji problem sa "plavom" halom, ali pokrenuli i niz investicija koje će donositi dodatne prihode za nekoliko mjeseci, pa smo tako ublažili propadanje kompanije. Napomenuću da samo kamate za poreze i doprinose plaćamo oko 35.000 eura mjesečno. Strah, neznanje ili neka druga namjera od donošenja odluke košta nas više miliona eura godišnje. Dakle, svako odugovlačenje košta, što naravno dodatno komplikuje stvari.
• Koje su dobre, a koje loše stvari spajanja dva preduzeća?
– Nema loših stvari u tom procesu. Dakle, pripajanje bi bila definitivno dobra stvar koja bi obezbijedila veću sigurnost željezničkom sistemu, ali i radnicima OŽVS-a koji inače primaju najmanje plate u željezničkom sektoru. Ono što bih pomenuo jeste da smo mi predlagali i druge opcije osim spajanja i izložili plan koji dijelom sprovodimo koliko smo u mogućnosti. Taj plan se odnosi na zahtjev za konverziju duga u akcijiski kapital – dokapitalizacija, kao što je država prije nekoliko dana to uradila u Luštici divelopment. Ali, nažalost, za željeznicu iz nekih razloga to do sada nije moglo jer јe isto, prema mojim saznanjima, bilo opstruirano od strane određenih službenika tadašnjeg MKI. Ono što je dobro je da je novi ministar pokrenuo stvari i Agencija za konkurenciju već razmatra tu opciju i to za sva četiri preduzeća. Ovim putem apelujem da što hitnije donesu odluku, posebno iz razloga što će zbog uvećanih penzija veći broj radnika tražiti penzionisanje. Za sve te ljude treba obezbijediti sredstva za uplatu doprinosa koje već ne bi mogli ispoštovati jer se radi o milionskoj cifri.
Taj model bi značio da država kao najveći povjerilac, od skoro pet miliona eura za taj iznos poveća svoje vlasništvo a pritom sva sredstva bi se vratila upravo u državni budžet, tj. svim radnicima bi bili plaćeni doprinosi dok više ne bismo imali velike kamate, ali to bi ujedno bio i put ka postizanju 100 odsto vlasništva države u kompaniji. To bi omogućilo ovom infrastrukturnom preduzeću dalje restrukturiranje u vidu modernizacije, smanjenja broja zaposlenih uz adekvatne otpremnine jer bi mnogo zaposlenih otišlo u penziju s obzirom na to da su već stekli uslov za penzionisanje, ali i zapošljavanje novih stručnih kadrova. Odgovorno tvrdim da uz prethodne već napravljene poteze ovakav potez bi učinio ovo preduzeće profitabilnim.
Nakon modernizacije radovi koji se sada rade van Crne Gore i daju se višemilionska sredstva stranim remontnim zavodima radili bi se ovdje dok bi radnici imali mnogo bolje uslove ali duplo veće plate (najveće u željezničkom sektoru umjesto sada najmanje) i plaćene doprinose. Kad pominjem modernizaciju mislim na već odobreni kredit u iznosu od šest miliona od strane EIB-a gdje je grant tri miliona koji još ne možemo da povučemo zbog velikih poreskih dugova.
