Prema Kominikeu o osnivačkoj konferenciji Informbiroa, objavljenom izvjesno vrijeme poslije zasjedanja, po jedan predstavnik svake delegacije pročitao je informativno saopštenje, odnosno referat o stanju i djelatnostima svoje partije... Jedino su predstavnici KPJ, kako stoji u pomenutom Kominikeu, podnijeli dva referata. Kardelj i Đilas su u toku konferencije dobili i zadatak da kritikuju italijansku i francusku partiju, što su učinili u formi dva posebna, "kritička" referata.
Sudeći prema Kardeljevim i Đilasovim memoarima, a i u odsustvu dokumenata koji bi drukčije svjedočili, jugoslovenski delegati nijesu imali u planu da kritikuju francuske i italijanske komuniste. Naime, vođa sovjetske delegacije Andrej Aleksandrovič Ždanov im je to saopštio u toku jedne pauze, usred konferencije, što je ovu dvojicu navodno neprijatno iznenadilo, ali su iz osjećanja dužnosti prema SSSR-u zadatak prihvatili i besprekorno obavili. Kardelj tvrdi da je njemu taj zadatak bio "veoma neprijatan", prenaglašavajući primoranost delegata KPJ da prihvate tu dužnost, iako navodno nijesu u potpunosti bili u to uvjereni, ali je, eto, autoritet SSSR-a kod njih još bio veliki, pa je ta okolnost preovladala. S druge strane, reklo bi se da Đilas nije u potpunosti dijelio takvo mišljenje. Iako izričito ne spominje "raspoloženje" povodom zadatka dobijenog od Ždanova, Đilas nedvosmisleno kaže da su sovjetski predstavnici bili zadovoljni držanjem jugoslovenskih delegata i da su u njima imali "bezrezervnu podršku", a takođe pominje i jugoslovensku revnost, posebno u kuloarskom "čitanju lekcije iz internacionalizma" Čehoslovacima. A da su predstavnici KPJ imali, kaže dalje Đilas, samostalnije držanje, sovjetski predstavnici "ne bi bili onoliko samopouzdani", a Poljaci, Francuzi i Italijani bi imali podršku u partiji iz zemlje čiji je prestiž "utvrdila revolucija koju je samostalno obavila". Međutim, jugoslovenska podrška Ždanovu je, očigledno, bila bezrezervna, a pritom je potpuno logično da su s obzirom na okolnosti vezane za njihove napore i revolucionarne rezultate, kao i sračunatu sovjetsku podršku, delegati KPJ osjećali ponos i da su se dičili povjerenjem koje su uživali kod Sovjeta.
Kritika Milovana Đilasa Komunističke partije Francuske na osnivačkom zasjedanju Informbiroa obuhvatala je najvažnije vidove djelatnosti ove partije, a sa ideološko-političke pozicije nosila je pečat tvrdokorne isključivosti i vjernosti sovjetskim stavovima. Zasnivala se na sveobuhvatnoj negativnoj ocjeni zapadnog imperijalizma i osudi učestvovanja zapadnih komunističkih partija u vlasti i parlamentarnom životu svojih zemalja.
Osnovna Đilasova zamjerka "ratnoj politici" KPF sastojala se u kritičkom odnosu prema njenoj politici taktiziranja za vrijeme okupacije. Đilas je francuskim komunistima zamjerio da se poslije rata "nijesu snašli" i da su "počeli da ustupaju pred reakcijom". Suštinska greška KPF, po njemu, ogledala se u prihvatanju legalnog načina političke borbe kroz parlamentarizam, što je značilo priznavanje građansko-demokratskog poretka i odustajanje od revolucionarnih promjena. Posebna tačka Đilasove kritike odnosila se na saradnju KPF sa francuskim socijalistima. Na kraju je Đilas kritički analizirao političke perspektive francuskih komunista. U tom kontekstu posebno se osvrnuo na spoljnu politiku. Pozivajući se na riječi vođa KPF izgovorene na nedavno održanom partijskom kongresu u Strazburu, juna 1947, na kome je i sam bio prisutan, Đilas je kritikovao stavove o njegovanju sovjetsko-američko-engleskog prijateljstva, politike koja je bila vezana za prilike u ratu, a u novim okolnostima bila prevaziđena...
Većina istoričara ulogu predstavnika KPJ na osnivačkoj sjednici Informbiroa povezuje sa vještom Staljinovom politikom, koja je već tada imala u planu obračun sa jugoslovenskim rukovodstvom, koji će već naredne godine i uslijediti.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
