Prema pričanju Jola Piletića, piše Tomo Oraovac, bio je tužan prizor kuće vojvode Rista u plamenu. Svi glavari stoje oko knjaza, a on sjedi na stolovaču, vojska pozadi njih, a sa istočne strane vojvodine kuće žene i nejaka đeca odbjeglih Boškovića. Svi sa dahom zastalim u ustima posmatraju kako neman ognja sve više u visinu raste, a vjetar po okolini raznosi prijatni miris od slanine, mesa i ostalih životnih namirnica, pune ko košnice meda Vojvodine kuće. Na licima žene i đece Boškovića, ni traga od žalosti ili uznemirenosti. Ova hladnoća izgleda njihovih lica i savršena, puna dostojanstva mirnoća, knjaza je dovela do pravog bjesnila (ludila), pa je namah skočio sa stolice i naredio da se roblje (porodice) Boškovića dovedu pred njega.

Perjanici (kabadahije) privedoše žene i đecu. Među ženama knjaz spazi svoju sestru Janu, ženu vojvode Rista, i brzim joj koracima priđe i reče:

– Jano, pljuni na izdajnoga popa Rista, pa idi i budi žena popa Đura Kusovca – ti, pope Đuro, pošto ti je umrla žena, uzmi Janu za ženu. Ali Jana uzvrati knjazu:

– Nijesi pogodio Zeko (knjažev nadimak iz djetinjstva), ja nikad neću pljunuti na mog vjernog muža, vojvodu Rista Boškovića, on je uradio ono što bi svaki pošteni Crnogorac učinio, ja se sa njim ponosim i dičim se što sam njegova žena. On, ni niko njegov, nije bio izdajnik, već su izdajnici oni koji su udarili na čast junačkog i viteškog plemena Bjelopavlićkog. Vojvoda Risto je osvijetlio obraz svoj i svoga plemena, oprao obraz plemena od tvojih lajavaca koje ti štitiš i pomažeš, ne bilo ti prosto ni pred bogom ni pred ljudima, i ka neće…

Knjaz uvrijeđen i ponižen Janinim odgovorom, uzvikne: "Oćeš, kučko, ili ću ti tu štenad (misleći na đecu vojvode Rista – Lazara i Mašana, stare dvije i četiri godine) poklati da od psa ne ostane kučadi". Jana bez oklijevanja odvrati knjazu: "Udri, ubi, pali i posijeci, ja se nikad živa neću odreći ni mrtvoga vojvode Rista. Teško Crnoj Gori s tobom i takvijem gospodarom. Zeko, Zeko, sve ćeš ovo grdno platiti, jer Boškovići nikome ne ostaju dužni".

Ove riječi knjaza su izvele iz takta i u jednom skoku priđe Jani i ugrabi njena dva sinčića (Lazara i Mašana) i umjesto da Jani odgovori, vikne: "Oćeš li se, kučko, odreći popa Rista ili ću ti ovu paščad poklat"?

Kad mu je Jana odgovorila "neću, već kolji i njih i mene", knjaz Danilo, držeći đecu u naručje, potrči prema vratima kuće koja je već u plamenu sagorijevala u namjeri da oboje đece baci u vatru da sagore.

Ovaj neočekivani knjažev postupak sledio je srca u prsima sviju glavara, ali niko ne smijaše progovoriti. U trenutku kad je knjaz već podigao đecu u vis i uzeo zamah da ih što dublje baci u vatru, iskočio je pred njega serdar Jole Piletić i uzviknuo: "Ne, gospodare, ne osramoti sebe i slavu kuće Petrovića"! pa ga uhvati rukama preko ramena, ne dajući mu naprijed stope. Knjaz vikne na Jola i reče: "Puš‘ Jole, ubiću te"! A Jole mu uzvrati:"Ne puš‘, gospodare, živ Jole ne da da učiniš sramno i za tvoje ime stidno đelo!, pa još više stegne knjaza svojim čeličnim rukama.

Knjaz ispusti đecu, koja padnu na zemlju, maši se rukom za ledenicu, koja mu je bila za pojasom i ponovo vikne na serdara Jola:

– Zar se tako služi gospodar, orjate piperski, drž mi se, ubiću te kao psa! – i već mu je ledenica bila u desnici, našta mu je Jole uzvratio: "Udri, gospodare, ali sve ovo što radiš je preko božje"…

Glavari videći đe će knjaz ubiti serdara Jola, a okuraženi Jolevim postupkom i hrabrošću, pritrče Jolu u pomoć i spriječe knjaza da ne ubije serdara Jola"…

U narodnom predanju je sačuvana priča da je knjaz Danilo, kad je Jana odbila da ga posluša i preuda se za popa Đura Kusovca, uzeo burilo vode i ugasio joj ognjište, a sestra ga je onda, navodno, proklela: "Ugasilo se tebi i ognjište i ulište"… Međutim, kako dalje piše Oraovac, knjaza nije moglo zadovoljiti ni zasititi njegov bijes prema odbjeglim Boškovićima, te da bi se ovima što više osvetio, preko povjerljivih lica naredi da se preko noći otruju Lazar i Mašan, sinčići vojvode Rista Boškovića, i njegovi ljudi uspiju da preko žena (koje nijesu mogle ni snijevati o čemu se radi) dadu đeci hljeb "beškot" (bijeli hljeb dvopek koji je knjaz jeo) napojen otrovom. Sjutra dan rano ujutro oboje je đece u najstrašnijim mukama umrlo i odmah su sahranjena pored rebara Crkve Sv. Ćekle, s lijeve strane. Kako Janu ni poslije smrti đece nije mogao primorati da se uda za popa Đura Kusovca, to on naredi da mu dovedu Fintu, ženu Šćepana Boškovića, i istu preuda za popa Đura Kusovca. Finta se opirala, ali kao manje razborita žena i mlada, ne mogne se oprijeti knjaževoj naredbi, te je silom odvedu, što je Boškovićima teže palo negoli ubistvo dva sina vojvode Rista"…

PRIREDIO:

MILAN STOJOVIĆ

NASTAVIĆE SE