Druga vrsta laganja je riјetka u svakodnevnom životu, ali je igrala važnu ulogu u Papirima Pentagona. To su ljudi "rјešavaoci problema" dovedeni iz različitih "fabrika mišljenja". Odlukom sekretara za odbranu Roberta Maknamare od jula 1967. naručena je studija o ulozi američkih vlada i države u politici od Drugog svјetskog rata do 1968. Afera objavljivanja Pentagonskih dokumenata o ratu u Vijetnamu u "Njujork tajmsu" i "Vašington postu", prokrčila je put slobodi štampe pozivajući se na autentično tumačenje ustava i ideja njegovih tvoraca – američkih "očeva osnivača".
PAPIRI PENTAGONA
Pentagonski papiri ili Pentagonska dokumenta su naziv za izvјeštaj koji je objavljen 1971. godine u "Njujork tajmsu", a odnosi se na 7.000 stranica tajnih vladinih dokumenta kojima se potvrđuje da je administracija predsјednika SAD Ričarda Niksona pogurala rat u Vijetnamu uprkos obavјeštajnim podacima i sumnjama da će ta operacija biti uspјešna. Oficijelni naziv dokumenta je "United States – Vietnam Relations, 1945–1967: A Study Prepared by the Department of Defense" (Američko-vijetnamski odnosi 1945–1967: Studija koju je pripremilo Ministarstvo obrane), a odnosi se na službenu istoriju vojnog, političkog i obavјeštajnog dјelovanja SAD na području Vijetnama od 1945. do 1967. godine. To je bio interni dokument Ministarstva odbrane. Do javnosti je došao nakon što ga je vojni analitičar Danijel Elsberg dostavio "Njujork tajmsu", koji ga je objavio 1971. na naslovnoj strani.
Na ovaj način je prvi put iz zvaničnog izvora potvrđeno ono o čemu se priјe toga samo nagađalo, da je vlada SAD dugi niz godina (administracije Trumana, Ajzenhauera, Kenedija i Džonsona) lagala javnost i Kongres o stanju u kojem se nalazila američka vojska u Jugoistočnoj Aziji. Naime, i priјe eskalacije rata u Vijetnamu bila je uključena u niz vojnih i obavјeštajnih aktivnosti u Južnom Vijetnamu, Laosu i Kambodži, bili su ključni u podјeli Vijetnama 1954. a da je motiv za to bila strategija "obuzdavanja komunističke Kine", a ne zaštita južnovijetnamskih saveznika. Bilo je i kršenja Ženevske konvencije. Posljedica objavljivanja Pentagontskih dokumenata bila je sve veće protivljenje stanovništva ratu u Vijetnamu i opadanje povјerenja u američku vladu. Počela je sumnja u američkog predsјednika i njegovu nepogrešivost. Novinar "Njujork tajmsa" Nil Šihen je u intervjuu koji je snimljen 2015. a objavljen, kako je tražio, tek nakon njegove smrti 2021. otkrio konačnu istinu. On je prvi put potvrdio kako mu je bivši analitičar sektora bezbјednosti Danijel Elsberk dozvolio da pročita (ali ne i kopira) dokumente koje je Elsberg kopirao dok je radio u Rand korporaciji, nevladinoj organizaciji koja se bavi istraživanjem i analizom oružanih snaga SAD. Nakon objavljivanja, Elsberg je bio otkriven kao izvor. Kada su se kasnije njih dvojica sreli, Elsberg je Šihanu rekao da je njegova "dvoličnost ogromna". Niksonova administracija je pokušala da zaustavi dalja objavljivanja i preduzela niz pravnih radnji i sudskih zabrana. Niksonova administracija je izgubila spor u nastojanju da spriјeči slobodu govora novinara. Nikson je nastavio svoju kampanju protiv Elsberga. Biјela kuća je sprovela istragu koja je dovela do slučaja Votergejta i Niksonovog impičmenta.
U Papirima Pentagona, upravo je riјeč o prikrivanju istine, neistini i svјesnoj laži. Pogrešne odluke i lažni iskazi američkih zvaničnika bili su protivrјečni sa "zadivljujuće tačnim činjeničnim iskazima tajne službe". Planirane laži nisu bile namiјenjene neprijatelju već domaćoj publici. S jedne strane bili su javno obznanjeni ciljevi: "...brinuti o tome da narod Južnog Vijetnama smiјe da odlučuje o svojoj budućnosti", ili: "pomoći zemlji kako bi mogla da dobije svoju borbu protiv... komunističke zavјere"; ili se govorilo o obuzdavanju Kine i o tome da se efekat domina mora izbјeći ili da se ugled Amerike kao "kontrasubverzivnog garanta" mora "zaštititi", ili da je trebalo spriјečiti treći svјetski rat. Cilj ove obmane, po Hani Arent, nije bila ni moć, ni profit, već imidž. To je "njegovanje imidža kao svјetska politika – ne osvajanje sviјeta, nego pobјeda u reklamnoj borbi za svјetsko javno mnjenje".
NASTAVIĆE SE
www.clio.rs
