U noti od 12. maja britanski ambasador u Beogradu, Ralph Stevenson, zatražio je od Tita da što je prije moguće povuče jugoslovenske trupe iz Koruške i prizna austrijske granice iz 1937. godine. Dva dana kasnije notu identičnog sadržaja Brozu je uputio američki ambasador u Beogradu, Ričard Paterson.
Jugoslovenski lider nije želio da pitanje statusa Koruške rješava isključivo iza zatvorenih vrata, već je sa jugoslovenskim teritorijalnim pretenzijama upoznao i jugoslovensku javnost, pri čemu je kritikovao stav Britanaca i američke diplomatije prema pitanju Koruške. U svom govoru na prvom kongresu Komunističke partije Srbije 12. maja 1945. godine Tito se požalio da zapadni saveznici Jugoslaviji uskraćuju pravo na okupaciju Koruške i konstatovao da saveznici, sa izuzetkom Sovjetskog Saveza, Jugoslaviju ne tretiraju kao ravnopravnog partnera. I pored toga Broz je u svom govoru na prvom kongresu Komunističke partije Srbije nagovijestio da jugoslovenska strana neće odustati od pokušaja da prisajedini dio teritorije Koruške. Broz je obavijestio delegate o britansko-američkom zahtjevu da jugoslovenske trupe napuste Austriju, ali je naglasio da sudbina Koruške još nije riješena.
U pokušaju da omekša tvrd stav zapadnih saveznika prema pitanju Koruške, Tito je u notama Ralphu Stevensonu (13. maja 1945) i Ričardu Patersonu (16. maja 1945) predložio izmijenjenu varijantu jugoslovenskog učešća u okupaciji Austrije. Novi jugoslovenski plan predviđao je ostanak jugoslovenskih jedinica u Koruškoj, ali pod komandom britanskog feldmaršala Harolda Aleksandera. U obje note Tito je naglasio da eventualno učešće jugoslovenske vojske u okupaciji Austrije ne bi prejudiciralo rješenje jugoslovensko-austrijskog graničnog spora. Modifikovani predlog jugoslovenske strane, predstavljen u notama ambasadorima Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, nije doveo do promjene britanskog i američkog stava. Oba ambasadora su već 17. maja odlučno odbacila jugoslovenski predlog i ponovo pozvala Broza da povuče vojsku iz okupiranih djelova Austrije.
Beskompromisni stav zapadnih saveznika primorao je jugoslovensku stranu na popuštanje. U pismu od 18. maja Broz je izvijestio Glavni štab Hrvatske o zaključku jugoslovenske vlade da povuče trupe jugoslovenske vojske sa austrijske teritorije. Već narednog dana započelo je povlačenje jugoslovenske vojske iz Koruške, a šest dana kasnije i posljednje jugoslovenske jedinice napustile su teritoriju sporne austrijske provincije.
Uprkos povlačenju jugoslovenske vojske iz Koruške reakcije jugoslovenskog vođstva pokazale su da režim u Beogradu nije bio spreman da se pomiri sa gubitkom Koruške. U svom govoru u Ljubljani 26. maja 1945. godine Josip Broz je naglasio da "naša braća" u Koruškoj još niјesu oslobođena. Broz je dodao da koruški Slovenci još pate pod "gestapovskim terorom" i apelovao na saveznike da poštuju pravo na samoopredјeljenje Koruških Slovenaca i zaštite ih od "progona".
Pet dana kasnije, u Celju, Tito je naglasio da su jugoslovenske trupe oslobodile Korušku, ali da su zatim bile prinuđene da je privremeno napuste. Neodustajanje od pripajanja Koruške Jugoslaviji Broz je nedvosmisleno naglasio u zaključku svog govora: "Koruška je naša i mi ćemo se za Korušku boriti". Identičan stav Broz je iznio i u razgovoru sa predstavnicima Antifašističkog fronta žena Jugoslavije 20. juna. Tito je tom prilikom ocijenio da se Koruški Slovenci već dugo nalaze pod "tuđinskim jarmom", ali je naglasio da ih Jugoslavija neće zaboraviti. Kao i u govoru u Celju, Broz je i pred delegacijom AFŽ-a podvukao da jugoslovensko rukovodstvo neće odustati od zahtjeva za pripajanjem djelova Koruške Jugoslaviji. Tito je istakao da će jugoslovenska vlada učiniti sve da se omogući ujedinjenje Koruških Slovenaca sa "njihovom braćom u Sloveniji".
Ovo opredјeljenje jugoslovenskog režima ogledalo se i u izvјeštavanju jugoslovenske štampe o koruškom pitanju u proljeće 1945. godine. Početak kampanje u jugoslovenskoj štampi vremenski se poklopio sa zaoštravanjem krize oko Koruške u maju 1945. Već 13. maja "Politika" je na naslovnoj strani objavila članak Frana Zvitera pod naslovom "Naša Koruška". U konciznoj analizi istorije Koruške autor je podvukao da je Koruška u prošlosti bila naseljena isključivo slovenačkim stanovništvom, dok je kasnije opadanje udjela Slovenaca u ukupnoj populaciji Koruške Zviter pripisao intenzivnoj germanizaciji južne austrijske provincije. U tekstu je skicirana i varijanta mogućeg rješenja pitanja Koruške, koja je predviđala pripajanje djelova Koruške, naseljenih slovenačkim stanovništvom (uključujući Klagenfurt i Vilach), jugoslovenskoj državi.
Priredio:
MILADIN VELjKOVIĆ
(Nastaviće se)
