
Piše: Milisav S. Popović
Zanimljivo, iako obilježeni kao "labavo komunistička" država – edukacija nije pobjegla od kulturološko-fenomenološkog zdenca civilizacije. Sve se kalkulisalo, i sve je bilo u svrhu gradiva. U osnovnim školama (period 1970-`77) se izučavala (u sklopu standardne istorije) i hinduistička mitologija/religija. Program je zakinut nakon nepunih sedam godina... ali, toliko je bio "impaktan", da su se neki od naših najboljih istoričara umjetnosti izlegli iz tadašnjeg generacijskog gnijezda. Drugom prilikom ćemo o njima, a sada ćemo se dotaći jedne "pojave", koja se svojevremno epski ispisala kao "Kali Ma: božanska tama i univerzalna snaga transformacije"(što je bio zvanični naziv male, pomoćne knjige za sedmi razred).
Ovo je priča o Kali(ki).
* * *
U širokom spektru hinduističkog panteona, malo koje božanstvo izaziva takvu mješavinu strahopoštovanja, zbunjenosti i fascinacije kao što to čini Kali Ma. Prisutnost u kolektivnoj svijesti nije samo stvar "mitološke pripovijesti", već i filozofski entitet koji nadilazi religijske okvire, prodirući u kulturološke i psihoanalitičke kontekste širom svijeta.
Vrijedi da znate sledeće: Kali Ma nije samo božanstvo; ona je arhetip destrukcije i ponovnog rađanja, sila koja u svom najčistijem obliku nemilosrdano razara svaku iluziju.
Kaliki (njeno drugo ime) pojavljuje se u drevnim spisima, prije svega u Devi Mahatmyam-u (dio Markandeja Purane), gdje se opisuje kao manifestacija bijesa same božanske Majke. Njena funkcija je suštinski zaštitnička, iako naličje njenog izgleda odaje utisak uzurpatorske sile.
U ikonografiji se najčešće prikazuje sa četiri ili više ruku, u jednoj drži krvavi mač, u drugoj odsječenu glavu demona, dok su preostale ruke u gestovima blagoslova i zaštite. Jezik isplažen, tijelo prekriveno pepelom ili krvlju, a ogrlica od lobanja simbolizuje ciklus smrti i ponovnog rađanja.
Sage, epovi o njenom porijeklu variraju, ali najpoznatija verzija govori o nastanku iz bijesa boginje Durge, kako bi uništila demona Raktabiju, koji je imao moć da iz svake kapljice svoje prolivene krvi stvori novu verziju sebe. Kali bješe jedina kadra da ga pobijedi, jer je ispijala njegovu krv prije nego što bi dotakla tle.
Momenat pauze... da li znate da je upravo ova sekvenca dio integralnog aspekta o "koruptivnosti ega" unutar tehnika profilisanja? Jer, mitska scena borbe nosi duboku metaforu o uništenju iluzije ega i nesputane prirode stvarnosti.
E sad, da ne biste pomislili da je Kali Ma prosto figura nasilja/haosa; ona je izraz onog što se u indijskoj filozofiji naziva tattva (tattva), osnovnog principa stvarnosti - živjeti bez laži. A Kala, (tajna njenog imena) predstavlja vrijeme, koje sve proždire i pred kojim niko ne može pobjeći (zašto se onda lagati?).
U tantričkoj tradiciji, Kali Ma nije samo božanska ratnica, već i ultimativna učiteljica, koja kroz patnju vodi ka prosvjetljenju (mora da te boli, kako bi prevazišao sebe, i došao do mjesta gdje više ništa ne može da boli).
Jungovska analiza (za sve vas koji znate njome da baratate) mogla bi je svrstati u arhetip "sjenke", ali ne u destruktivnom smislu, već kao proces neophodne unutrašnje integracije - susret s vlastitim nesvjesnim strahovima, njihovo osvještavanje i prevazilaženje ("moraš sebe pustiti na miru").
Iako je izvorno hinduistička figura, Kali Ma je daleko od toga da bude ograničena na istočnjački mistični okvir.
Njeno prisustvo može se prepoznati i u popularnoj kulturi, iako često na pojednostavljen i neautentičan način. Od filmskih prikaza kao što su oni u Indijani Džonsu do video-igara i stripova, Kali se nerijetko svodi na groteskni prikaz "mračne boginje", čime se gubi njena suštinska filozofska dimenzija. Ipak, u spiritualnim krugovima i među istraživačima duhovnosti, civlizacije, njena simbolika ostaje moćan podsjetnik na to da transformacija uvijek dolazi kroz suočavanje s vlastitim strahovima i okretanje leđa otrovnim izvorima (čovjek nesvjesno gravitira ka onome što ga vrijeđa).
* * *
I znate li šta su tada, jugoslovenska djeca, sa nepunih svojih petnaestak godina shvatila učeći o Kali: prvo – ne postoji strah od same smrti, već od gubitka kontrole - iluzije da možemo zaustaviti točak vremena; i najvažnije: samo onaj ko se ne boji gubitka može istinski dobiti sebe.
Tehnika – kako se ponovo roditi.
(Autor je književnik)