Paradoks koji se kreira često sustigne svog kreatora, a čini se da je ovih dana upravo zakucao na vrata jednog, prije svega, građanina a potom i (valjda bivšeg) sudije Ustavnog suda (dalje: "US"). Drugi funkcioneri u sličnoj situaciji još uvijek odolijevaju, samo je pitanje do kada i po kojoj društvenoj cijeni.
U Odluci U-I br. 30/20, 41/21, 43/21, 10/22 i 11/22 (Sl. list CG, br. 099/23), gdje je odlučivao i sudija Milorad Gogić, kao i reagovanju od 13.2. (ND "Vijesti"), US je "razriješio" dilemu koji zakon treba primijeniti pri utvrđivanju uslova za prestanak funkcije (dalje: "f-ja") sudiji US (Zakon o radu), a koji za prestanak f-je ostalim sudijama (Zakon o PIO). Kvaka je u razlici između sintagmi "kad ispuni uslove za starosnu penziju" i "kada ispuni uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju". Pritom je bilo i drugačijih stavova istaknutih pravnika, ali i sudija US, kao i izjava koje implicitno, upućivanjem na stavove Evropskog suda za ljudska prava, spore učešće pojedinih sudija pri donošenju ove Odluke zbog moguće pristrasnosti ili sumnju u istu (intervju predsjednice US za ND "Vijesti" od 14.7.2024. godine). Takođe, čini se opravdanom briga dijela pravne profesije da bi ovakvo tumačenje US moglo nanijeti štetu državi u postupcima pred ESLjP, koji bi potencijalno mogao da ocijeni da te sudije, zbog prestanka mandata, nijesu mogle učestvovati u donošenju odluka US (ND "Vijesti" 2.7.2024.). Zanemarimo sve to i razmotrimo šta nastupanje ovih i hipotetički sličnih okolnosti znači sa proceduralnog aspekta.
Ako je US u pravu da sudiji US prestaje f-ja po "sili zakona", tj. kad ispuni uslove za starosnu penziju shodno Zakonu o radu, i ako je ispravan stav da nema potrebe da se o ovim okolnostima obavještava Skupština, odnosno predlagač, jer isti to ima utvrditi po službenoj dužnosti (odluke Skupštine samo deklaratornog karaktera), zašto US čeka da Skupština razriješi sa f-je građanina Milorada Gogića? Zašto taj čovjek već nije ostvario pravo na penziju ako više de fakto ne obavlja f-ju? Obratno, ako nije u penziji, zašto sudija Milorad Gogić ne prima zaradu i ne vrši svoju f-ju? Koja je svrha obraćanja Skupštini da se istom utvrdi pravo na zaradu ako je obraćanje Skupštini deklaratornog karaktera i ako je istom f-ja prestala? Zašto bi neko ko de fakto ne vrši f-ju i kome je ista prestala imao pravo na zaradu? Da li bi da kojim slučajem nije došlo do izbora novog predsjednika i samim tim donošenja novog rješenja o zaradi istog US uopšte tražio od Skupštine da donese novo rješenje o zaradi za građanina Milorada Gogića ili bi isti samo nastavio da prima zaradu do razrješenja od strane Skupštine? Ako sudijska f-ja nije radni odnos i ista prestaje kad nastupe Ustavom propisane okolnosti, bez obzira na odluku Skupštine, gdje je proceduralna smetnja da se građaninu Miloradu Gogiću zaključi radna knjižica kako bi mogao da ostvari pravo na starosnu penziju (uz zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu penziju podnosi se sljedeća, između ostalog, i zaključena radna knjižica), naročito jer Zakon o radu nalaže da je poslodavac dužan da zaposlenom vrati uredno popunjenu radnu knjižicu (doduše, na dan prestanka radnog odnosa a ne na dan prestanka f-je pa tim prije u ovom slučaju nema smetnji)? Šta bi bilo da kojim slučajem sudija US sam zatraži prestanak f-je? Da li bi i tada trebalo da prima zaradu dok ovo pitanje ne dođe na dnevni red Skupštine? Da li i tada Ustavni sud treba da odbije da mu vrati radnu knjižicu i time ga, recimo, spriječi da zasnuje radni odnos ili da vrši neku drugu javnu f-ju? Kad bi sudije US znale da nemaju pravo na zaradu nakon što nastupe okolnosti za prestanak f-je da li bi US onda građaninu Miloradu Gogiću vratio zaključenu radnu knjižicu?
Dok svjedočimo pravnom paradoksu u slučaju Gogić, jedna ništa manje važna Institucija, Državna revizorska, za razliku od US, ne obavještava Skupštinu da su za dva člana Senata nastupili uslovi za prestanak f-je i to po istom osnovu po kojem je f-ja prestala brojnim sudijama (Zakon o PIO). Džaba što je u tački 15. Odluke US ispravno ukazao da sudijska f-ja nije isto što i radni odnos službenika i namještenika i što je norma iz Zakona o DRI koja se odnosi na članove Senata "preslikana" ko ona iz Ustava u dijelu prestanka sudijske f-je, Senat DRI se poziva na shodnu primjenu Zakona o državnim službenicima i namještenicima i, paradoksalno, upravo Odluku US. Kad sudije US mogu da odlučuju u predmetima koji se tiču njihovih prava, što ne bi i dvojica članova Senata odlučivala u pitanjima koja se tiču prestanka njihove f-je? Ako bi važila pravila kao i za građanina Milorada Gogića (ne učestvuje u radu US danom nastupanja okolnosti za prestanak f-je), Senat DRI u ovom trenutku ne bi imao kvorum za odlučivanje. Zašto Senat DRI; rukovodeći se principom čekanja Skupštine, nije sačekao istu da po Ustavu i Zakonu razriješi funkcije predsjednika Senata kome je istekao mandat od 9 godina već je sam odredio "predsjedavajućeg" (prima istu zaradu kao predsjednik), premda Zakon o DRI i Ustav ovu f-ju ne prepoznaju? Ako bi se postupilo po pravilima koja važe za građanina Gogića, kako bi bez kvoruma Senat DRI obavijestio Skupštinu? Opet Kvaka 22. Koga briga za zakonitost i moguće štete posljedice, bitno je da se svako drži svog tumačenja.
Ako je odluka Skupštine samo deklaratorne prirode, kako kaže US, onda je Senat DRI od maja 2024. faktički u blokadi. Ako bi, hipotetički, US ili Senat DRI, zauzeli "pravni stav" da sudije US ili članovi Senata DRI mogu da vrše f-je do kraja života, šta bi onda bila f-ja Skupštine? Kad treba da imenuje onda ima f-ju, a kad treba da razriješi njena f-ja je "deklaratorne" prirode? Ako bi Ustavom bio propisan rok u kojem se imaju izabrati ili razriješiti lica koja obavljaju ove, sistemski važne, f-je, a poslanički mandat bio vezan za ove rokove, da li bi i tada dolazio do blokada ključnih institucija i da li bi Skupština bila troma da izabere ili razriješi sudije ili članove Senata DRI? Jasno je da se kvalitet svake javne odluke mjeri dosljednošću, transparentnošću i konsenzusom koji stoji iza nje, što u Crnoj Gori nekako uvijek izostaje. Posledica toga je građanin, pojedinac, čovjek, bespomoćan i zaključan iza "Kvake 22".