Građani Podgorice su, u anketi koju je sprovela agencija MINA, ocijenili da kazne za nasilnike nijesu adekvatne i da ih treba pooštriti.

Pavlović je, komentarišući anketu, rekla da su stavovi građana očekivani. „Raduje me da i kod građana postoji svijest da sudovi izriču blage krivične sankcije“, kazala je Pavlović agenciji MINA.

Ona je ukazala da većina građana i dalje pogrešno rezonuje da postoje neki razlozi, okidači za nasilje i da je obično kriva ta žena.

„Moramo da mijenjamo, ne samo u pravosudnim organima tu svijest, nego i kod laika“, istakla je Pavlović.

Grbović je agenciji MINA rekla da je nesporna činjenica da je kaznena politika u oblasti nasilja nad ženama blaga, što govore i reakcije građana.

Ona se saglasila sa stavovima građana da kazne treba pooštriti.

Grbović je kazala da je Zakon o zaštiti od nasilja u porodici predvidio kazne i zaštitne mjere i da se izvršiocu prekršaja može izreći i novčana i kazna zatvora.

Kako je navela, novčana kazna propisana je fiksno na 150 eura, dok je nešto stroža ukoliko je nasilje izvršeno u prisustvu djeteta ili u odnosu na samo dijete, a kazna zatvora se kreće od deset do 60 dana.

„Sam zakonodavac je predvidio takvu kaznu i iz analiza i izvještaja proizilazi da je kaznana politika blaga“, rekla je Grbović.

Sudovi nekada izriču i mjeru upozorenja kojoj, kako je ocijenila, nema mjesta u predmetima nasilja nad ženama i ona treba da bude izuzetak, a ne pravilo, jer ne može postići svrhu.

Okrugli sto u Podgorici: Svaki femicid je alarm za promjene

Grbović je istakla da okrivljeni ima i stimulativnu mjeru, pa ako plati novčanu kaznu u određenom roku, ona bude smanjena.

„I tih 100 eura, ako je neko izvršio prekršaj, kod izvršioca može dovesti do osjećaja nekažnjavanosti, a kod žrtve nasilja do osjećaja nezaštićenosti“, rekla je Grbović.

Kako je kazala, to je prepoznato kao problem i izmijenjen je postojeći Zakon u pogledu kazne koja se može izreći počiniocu nasilja i taj predlog je pred Venecijanskom komisijom i čekaju njegovo usvajanje u što kraćem roku i primjenu u praksi.

„I mislim da će se tim novim zakonom, odnosno izmjenama, bolje zaštititi žrtve upravo kroz svrhu kažnjavanja, odnosno da će kazna izvršiocu nasilja biti strožija“, navela je Grbović.

Pavlović se složila da bi kazne trebalo pooštriti. „Smatram da bi pooštravanje kazni definitivno uticalo i na smanjenje nasilja u porodici“, rekla je Pavlović.

Ona smatra da u Crnoj Gori vlada blaga kaznena politika i za prekršaje, i za krivična djela.

Pavlović je, govoreći o kaznama za krivična djela, podsjetila da je CŽP pružio usluge pravnog zastupanja u slučajevima pokojne Šejle Bakije i Zimrite Nerde.

„Ono sa čim se mi ne slažemo je predmet Zimite Nerde, jer je tužilaštvo optužnicu baziralo na tome da se radi o teškom ubistvuu, a Viši sud u Podgorici je promijenio pravnu kvalifikaciju i osudio okrivljenog za nasilje u porodici“, ukazala je Pavlović.

Ona je ocijenila da u tom predmetu postupajuće sudije nijesu cijenile sve okolnosti.

„Iz prostog razloga što je na tijelu te žene prije tog događaja postojalo 26 ožiljaka iz ranijih nasilja koje je pretrpjela od supruga. Njeno prebijanje je počelo šest sati prije smrti, ni tu činjenicu sud nije uzeo u obzir“, naglasila je Pavlović.

Kako je kazala, sudija nije cijenio ni činjenicu što okrivljeni nije odmah oštećenoj pružio adekvatnu ljekarsku pomoć ili je uputio u bolnicu, već ju je u nesvjesnom stanju zadržavao u kući, kontaktirao sa familijom i taksistima kako bi sebi omogućio bijeg iz države.

„Predmet se trenutno nalazi pred Apelacionim sudom, pošto je Viši sud u Podgorici, iako je već jednom bila ukinuta presuda, donio istu presudu. Nadam se da će sudije Apelacionog suda opet razmatrati taj predmet i da će donijeti zakonitu odluku“, dodala je Pavlović.

Ona je rekla da se CŽP-u u posljednjih pet godina za pomoć obratilo 877 korisnica, kojima je pruženo oko 25,5 hiljada usluga, dok je u tom periodu zabilježeno 13 femicida.

„S obzirom da ne postoji zvanična evidencija o broju femicida i nekih drugih oblika nasilja u porodici, sve te podatke CŽP crpi na osnovu medijskih članaka i drugih posrednih saznanja“, rekla je Pavlović.

Grbović je kazala da su sudovi za prekršaje u Crnoj Gori za prvih devet mjeseci ove godine imali 1.773 predmeta iz oblasti Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.

„Ukupno je riješeno 978 predmeta, ili nekih 55,15 odsto. Naravno, to nije konačan broj ni primljenih predmeta, ni riješenih predmeta, jer to je broj prema izvještajima za prvih devet mjeseci“, istakla je Grbović.

Ona je naglasila da se veliki broj prijava iz oblasti nasilja u porodici rješava upravo pred sudovima za prekršaje i da su se pokazali kao efekasni u rešavanju tih predmeta.

Grbović je navela da i zakon propisuje načelo hitnosti i da se u praksi suđenje održava odmah kada policija sprovede osumnjičenog u sud za prekršaje, dodajući da se to može odložiti ako je potrebno saslušanje nekih svjedoka ili pribavljanje još dokaza.

Pavlović je rekla da postoje predmeti u kojima se brzo donosi sudska odluka, ali da i dalje ima mnogo predmeta gdje suđenja traju duže od godinu.

„Druga stvar je što veliki broj predmeta i dalje završava pred sudom za prekršaje, iz razloga što državni tužioci ne tretiraju određeni vid nasilja kao krivično dijelo, već i dalje smatraju da se radi o prekršajima“, kazala je Pavlović.

Ona je ukazala da je problem i to što nijedan državni organ, ni policija i tužilaštvo, ne prepoznaju djecu kao žrtve nasilja, kada prisustvuju nasilju.

„To je nešto što mora da se mijenja“, istakla je Pavlović.

Ona je rekla da je pozitivna novina to što je u oktobru vrhovni državni tužilac donio uputstvo za sve državne tužioce o postupanju u slučaju nasilja u porodici.

„Već vidimo da od oktobra počinje da se mijenja praksa, državni tužioci počinju da obavještavaju žrtve o tome da li je okrivljenom određen pritvor ili nije, da li je određena neka zaštita namjera, objašnjavaju im cijeli postupak“, navela je Pavlović.

Upitana šta je potrebno kako bi odgovor sudstva bio adekvatan, Pavlović je rekla da Krvični zakonik, s obzirom da je trpio određene promjene 2021. i 2023. godine, za sad ima dobro zakonsko rešenje i relativno visoke kazne, ali da ga treba pravilno primjenjivati u praksi.

Ona smatra da Zakonik o krvičnom postupku (ZKP) treba da bude izmijenjen i usaglašen sa standardima Istanbulske konvencije.

Grbović je, govoreći o problemima sudija za prekršaje u slučajevima nasilja, kazala da je bilo izazova da je zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka neuredan i nepotpun, nakon čega je sudija obavezan da traži preciziranje i uređenje zahtjeva.

„Sudije se nerijetko sreću sa situacijom da sama žrtva nasilja odustane od prijave - ona može koristiti pravo da ne svjedoči“, rekla je Grbović i istakla da je izazovno za sudiju u tom postupku da, ukoliko nema drugih dokaza i očevidaca, ne donese oslobađajuću odluku.

Kako je kazala, jedan od problema je i neadekvatna saradnja među institucijama, a Zakon obavezuje policiju, tužilaštvo, sudove i centre za socijalni rad da usko sarađuju.

Grbović je navela da žrtva ima pravo na besplatnu pravnu pomoć i da postupajući sudija za prekršaje to pravo treba da joj omogući, ali to odobrava predsjednik Osnovnog suda.

Ona je ukazala i da su neadekvatne prostorije i tehnička neopremljenost sudova jedan od problema, kao i preoptarećenost sudija, posebno Suda za prekšaje u Podgorici.

Upitana da li vidi nejednako postupanje sudija za prekršaje pri odlučivanju u slučajevima nasilja nad ženama, ona je odgovorila da su sve sudije dužne da u istim ili sličnim situacijama isto ili slično sude, što je i obaveza kroz praksu Evropskog suda i Ustavnog suda.

Grbović je rekla da, da bi se ujednačila sudska praksa, mora postojati žalba. „Žalbu obično u predmetima iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici izjavljuju branioci, okrivljeni ili oštećene osobe, rijetko da izjavi podnosilac zahtjeva odnosno policija“, navela je Grbović.

Ona je rekla da je ukazala na taj problem Operativnom timu za borbu protiv nasilja u porodici, jer je neshvatljivo da Uprava policije, kao podnosilac zahtjeva, ne ulaže žalbu na neku opomenu, uslovnu ili oslobađajuću presudu.

Pavlović je kazala da postoji nejednako postupanje, ali da u svakom slučaju moraju da se iznesu sve činjenice i okolnosti da bi državni tužilac i sud sve to cijenili.

Ona je rekla da je analiza CŽP-a, tumačenjem određenog broja sudskih odluka, pokazala da se veliki značaj na strani okrivljenog daje olakšavajućim okolnostima, a što u praksi ne bi trebalo da bude.