Na sastanku partijskog vrha u februaru 1945. godine odlučeno je da Kosovo i Metohija pripadnu Srbiji, dok nije bilo riječi o formiranju kosovskometohijske autonomije unutar Srbije. Narodni odbor Kosova i Metohije donio je odluku o priključenju ove teritoriji Srbiji "kao njenog sastavnog dijela", a ne kao autonomne oblasti. Ovi podaci ukazuju na to da je komunistička vlast u tom periodu namjeravala da u Srbiji formira jednu autonomnu jedinicu. Fadilj Hodža je promjenu ovog stava objasnio političkom akcijom koju je on lično preduzeo u prvoj polovini avgusta 1945. godine.

Hodža je prvo razgovarao sa Zekerijom Redžom i Hivzijem Sulejmanijem koji su mu dali podršku da zatraži formiranje autonomije. Potom je od sekretara Oblasnog komiteta Đorđija Pajkovića zatražio da mu se omogući susret sa sekretarom KP Srbije Blagojem Neškovićem i sa Josipom Brozom. Hodža je naveo da Pajković tada nije dao podršku njegovoj ideji o autonomiji, niti joj se suprotstavio, a uskoro su obojica otišli u Beograd, gdje su razgovarali sa Blagojem Neškovićem i Momčilom Markovićem, organizacionim sekretarom KPS. Kada su ga upitali povodom čega je htio da im se obrati, Fadilj Hodža je počeo izlaganje o tome kako je fašistička okupacija Kosova i Metohije za Albance bila "veoma atraktivna". U prilog tome, on je naveo da su otvorene albanske škole, da je Albancima vraćana zemlja koja im je oduzimana za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, da im je vlast podijelila oružje. Sve to, istakao je Hodža, kod Albanaca je "stvorilo iluziju da je njih okupirala stara Jugoslavija, a ne Italijani", dok KPJ nije imala snage da im objasni šta se zapravo desilo. Hodža je izlaganje završio sledećim riječima: "Stoga sam uvjeren da Kosovo moramo proglasiti autonomnim".

Moma Marković je na ovo rekao: "Fadilje, pa ti veličaš fašizam", što je Hodža iskoristio da svom zahtjevu da dodatno opravdanje: "Odbijam da se tako razgovara. U rat sam krenuo 1941. godine i ne priznajem da ste se više borili protiv fašizma od mene, tako da će to što ste rekli ostati uvreda do kraja života. Ja sam borac za ovu Jugoslaviju i zato tražim autonomiju. Ako mi obojica (Nešković i Marković prim. aut) kažete "ne", molim vas da mi omogućite da odem kod Tita, ili da ti Blaško moj zahtjev proslijediš Titu. Nešković je, po svjedočanstvu Hodže, tada "olakšao situaciju" i rekao da će otići kod Tita i prenijeti mu zahtjev za formiranje autonomije Kosova. Tito je u razgovoru sa Neškovićem "dao saglasnost" da se formira autonomija. Kada se sredinom avgusta 1945. godine Fadilj Hodža našao u zgradi jugoslovenske Skupštine, Nešković ga je zaustavio na stepenicama, uhvatio za ruku i rekao: "Tito je dao saglasnost za autonomiju. Mi ćemo započeti posao".

Đoko Pajković je 1952. godine svjedočio pred Komisijom CK KPJ formiranom povodom "slučaja Blagoja Neškovića", koji je, između ostalog, bio optužen i za "srpski nacionalizam". Pajković je u sklopu optužbi na Neškovićev račun naveo i sledeću: "Neposredno pred izbore 1945. god. kada je Obl. Komit. na osnovu interesovanja koje je postojalo u masama pitao Blagoja Neškovića kako će se riješiti pitanje Kosova i Metohije u novoj državi on je vjerovatno zbog stava prema Šiptarima rekao da će biti 'okrug u okviru Republike', ignorišući naše mišljenje o potrebi autonomije nacionalističkim, neznalačkim itd.". Iako je ova Pajkovićeva izjava bila konfuzna i u funkciji montirane političke eliminacije Neškovića, ona takođe ukazuje na to da formiranje albanske teritorijalne autonomije na Kosovu i Metohiji nije bilo reuzltat konsenzusa u Centralnom komitetu Komunističke partije Srbije 1945. godine.

Albanski borci sa Kosova i Metohije koji su se borili u sastavu Pete albanske divizije su 9. oktobra 1945. godine poslali pismo Josipu Brozu, u kojem su izrazili zahvalnost zbog formiranja autonomije. Pošiljaoci pisma su naveli da su "ubijeđeni" da je odluka Narodne skupštine Srbije da formira Autonomnu kosovsko-metohijsku oblast zapravo predstavljala "delo Josipa Broza". Na kraju pisma uputili su molbu Brozu da bude "tumač albanskih osjećaja kod Narodne skupštine federalne Srbije".

PRIREDIO:

MILADIN VELJKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)