Gorani se nijesu prepoznavali samo po radnim rezultatima na trasi, oni su veliku pažnju posvećivali i društveno-vaspitnom radu. Goranska škola koja je decenijama okupljala svoje najmlađe članove je, pored sticanja neophodnih znanja o goranskoj organizaciji, bila najveći rasadnik kadrova koji su predstavljali ne samo snagu nego i budućnost organizacije. Oni najbolji sticali su zvanje goranskih instruktora, a predavači su bili istaknuti inženjeri šumarstva i hortikulture, prosvjetni radnici i goranski aktivisti. Sve su radili na dobrovoljnoj osnovi, bez bilo kakvih novčanih nadoknada. Po završetku rada goranske škole, njeni polaznici su dobijali diplome o završenoj goranskoj školi. Izleti, drugarske večeri, nagradni pismeni zadaci, foto-izložbe, organizacije tribina, okruglih stolova, zabavnih i sportsko-rekreativnih priredbi bili su neizostavni dio rada goranske organizacije. Pokret gorana kao masovna društvena organizacija čije su aktivnosti u sebi nosile snažnu vaspitnu poruku, nalazio je u školskom kolektivima svoje najveće uporište i najodanije pristalice. Prosvjetni kadar je bio taj koji je zadatak i poruke Pokreta gorana od samog početka tumačio kao dio svog poziva i snagom prosvјetitelja širio goransku ideju u svakoj sredini. Ovakav stav prosvjetnih radnika uz entuzijazam i polet školske omladine sačinjavao je osnovnu snagu Pokreta gorana Podgorice. Jedna od najmasovnijih akcija na uređenju školskoh dvorišta, prostora u radnim organizacijama, i mjesnim zajednicima koja je dala izvanredne rezulate bila je 88 sadnica za druga Tita. U goranskim akcijama, pripadnici Vojske Jugoslavije bili su u prvim redovima. Saradnja gorana i jedinica Vojske Jugoslavije uvijek je bila besprekorna. Značajan doprinos u radu Pokreta gorana dale su mjesne zajednice, a naročito radne organizacije. Zapaženo je bilo i učešće studentske omladine. Neprocjenjiv doprinos u radu Pokreta gorana dali su stručni kadrovi iz oblasti šumarstva i hortikulture koji su pored stručnosti u svaku akciju unosili nesebično i puno entuzijazma. Istaknutu ulogu u oživotvorenju Pokreta gorana i prezentovanju svih njegovih aktivnosti imala su sredstva informisanja koja su dnevno pratila i izvještavala o svim aktuelnim pitanjima iz rada njihove organizacije.
Gorani Podgorice su ´80 i ´90 godina prošlog vijeka inicirali sijaset akcija koje, nažalost, nijesu zaživjele u mjeri u kojoj su to oni očekivali. Podizanje roditeljskog parka u krugu Kliničko-bolničkog centra na kome je svaki novopečeni roditelj imao mogućnost da zasadi sadnicu u čast rođenja svog djeteta, parka diplomaca na prostoru oko Univerziteta Crne Gore, srednjoškolske sadnice u dvorištima srednjih škola, vojničke sadnice u vojničkim kolektivima, bile su ideje koje bi u ovoj oblasti napravile preporod u Podgorici. Takođe, i ideja o podizanju parka prijateljstva u kojem bi strani državnici koje dolaze u zvanične posjete Crnoj Gori zasadili sadnicu mira, nikada nije zaživjela. Ideja o formiranju botaničkih bašti u svim osnovnim školama takođe nije zaživjela do kraja. Akcije "Crna Gora bez goleti", "Objavljujemo rat nečistoći", "Da nam grad bude ljepši" začete su u "Pokretu gorana Titograda", kao i akcija o podizanju Njegoševe šume na Lovćenu. Gorani su začetnici akcija na zaštiti novogodišnjih jelki od nekontrolisane sječe. Zaštita šuma od požara bila je u fokusu goranske organizacije. U toku ljetnje sezone organizovane su goranske patrole koje su obilazile grad i upozoravale građane da ne bacaju opuške. Gorani Podgorice su bili pokretači i realizatori akcije "Najljepši balkon" i "Najljepše dvorište". Svake godine proglašavani su najbolji i dodjeljivane su im prigodne nagrade. Gorani su redovno organizovali svečanosti povodom obilježavanja 21. marta – Dana proljeća i Dana gorana, kada je po pravilu otpočinjala sa radom Goranska škola i 5. juna – Svjetskog dana zaštite životne sredine, kada su uručivane diplome o završenoj goranskoj školi. Gorani Titograda su svake godine masovno učestvovali na praznku Mimoze u Herceg Novom, a bili su i učesnici desetodnevnih radno rekreativnih akcija na Veruši i Ivanovim koritima.
PIŠE:
JOVAN PEJOVIĆ
NASTAVIĆE SE
