Dušan Čkrebić je ocijenio da je srpsko rukovodstvo "na vratu (...) kao kritičare imalo" sve druge osim političara iz Crne Gore i djelimično Slovenije, za koje je rekao da su bili "malo uzdržani polazeći od civilizacijskog odnosa prema svačijoj smrti", dok su "članovi Predsjedništva iz Hrvatske, BiH, Vojvodine i Kosmeta bili agresivni i netolerantni".

Predsjedništvo CK SKJ je 6. septembra 1983. razmatralo informacije o sahrani kojima je raspolagalo. Zauzimanje stavova je odloženo za sledeću sednicu. Tijelo sastavljeno od predstavnika šest republičkih, dvije pokrajinske i jedne armijske partijske organizacije bilo je i po ovom pitanju poligon za iznošenje pogleda iz vizure partikularnih interesa. U tom smislu je odbačena informacija koju je poslalo Predsjedništvo SFRJ, a koju je 31. avgusta sastavila Služba Predsjedništva SFRJ za pitanja zaštite ustavnog poretka. Taj tekst je bez uvijanja identifikovao najvažnije uzroke nezadovoljstva građana, ispoljenog između ostalog i na sahrani Aleksandra Rankovića. U prvi plan je istaknuta zabrinutost zbog prisustva velikog broja mladih ljudi i penzionisanih generala i oficira JNA, posebno zato što je dolazak bio spontan. Ponašanje "izvjesnog" broja građana je ocijenjeno kao "izraz masovnog protesta, odnosno nezadovoljstva situacijom u društvu u cjelini, a posebno njihovim položajem – u prvom redu ekonomskim i političkim – u okviru našeg društva". Kao najvažniji uzroci nezadovoljstva su ocijenjeni visoka inflacija, koja je ugrožavala čak i standard radnika sa srednjim prihodima, osjećanje nemoći mladih ljudi da takvo stanje mijenjaju preko političkih i društvenih organizacija, visoka stopa nezaposlenosti i nezadovoljstvo stanjem na Kosovu. U informaciji je stajala sljedeća ocjena: "Radni ljudi su nezadovoljni i posebno zabrinuti zbog faktičkog političkog nejedinstva u društvu u nekim kapitalnim pitanjima i neodgovornosti u društvu, počev od OOUR i najužih društveno-političkih zajednica do najsloženijih OOUR i najviših društvenih i društveno-političkih organa u pokrajinama, republikama i federaciji". Zatim: "Očigledno je da ovdje nije riječ o neprijateljskim istupima nego o zabrinutosti radnih ljudi za budućnost zemlje". Kao uzroci nezadovoljstva u narodu pomenuti su nedosljednost u izricanju kazni separatistima na Kosovu i muslimanskim nacionalistima u Sarajevu (izricanje drastičnih kazni, pa kasnije smanjivanje ili obrnuto), utisak da se kazne ublažavaju zbog pritisaka spolja (nezadovoljstvo u muslimanskim nesvrstanim zemljama). Pomenuto je jačanje nacionalizma, pri čemu je detaljno opisan incident kod Sjenice kada je 2. avgusta grupa muslimanskih mladića "bezrazložno" napala grupu mladića i djevojaka Srba.

DR SLOBODAN SELINIĆ

Arhiva

Partijskom vrhu je pak bilo lakše da okrivi starog neprijatelja, prije svega srpski nacionalizam, nego da uzroke krize potraži u posljedicama svoje višegodišnje politike, na koje je ova informacija jasno ukazivala. Posebno ju je osudio Hamdija Pozderac, podržan od Ilijaza Kurtešija, ali su je se odrekli i Dušan Čkrebić i Draža Marković. Bosanskohercegovački političari su bili sasvim uobičajili da se miješaju u događaje u Srbiji, daju ocjene stanja u medijima i u kulturi, arbitriraju u odnosima između republike i pokrajina, uvijek na strani pokrajina, ali su se osjetili veoma pogođenim čim su kao uzrok nezadovoljstva građana pomenuti i događaji u BiH. Slično su reagovali i pokrajinski političari sa Kosova. Pozderac i Kurteši su bili nezadovoljni što su pominjani i događaji u njihovim sredinama (nedosljednost u izricanju kazni muslimanskim nacionalistima u Sarajevu i albanskim nacionalistima u Prištini). […]

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)

Kako je sahrana Aleksandra Rankovića uzdrmala jugoslovenski partijski vrh (4): Da se spriječi ‘‘neuobičajena posjeta‘‘ grobu