Vođa narodnih socijalista Peter Zenkl podvlačio je pripadnost češkog naroda zapadnoj kulturi i na proslavi pola vijeka postojanja stranke 8. juna 1947. rekao: "Cijelim svojim razvojem smo članovi zapadne kulture, a takvi hoćemo i da ostanemo". Uostalom, građanski političari mogli su se smatrati nekom vrstom ljudi od povjerenja zapadnih država ili, kako bi se diplomatskim rječnikom reklo - "prijatelja".
Čehoslovačku vladu Narodnog fronta činilo je šest stranaka. Za razliku od jugoslovenskog Narodnog fronta koji je bio izraz dominacije KPJ, čehoslovački Narodni front bio je skup različitih stranaka koje nijesu samo formalno postojale i u njemu radile. Nastao kao politička organizacija u vrijeme Slovačkog ustanka, a defintivno oformljen dekretom predsjednika Republike 2. aprila 1945, čehoslovački Narodni front bio je klasična koalicija različitih stranaka koje su imale i svoje različite interese. Velika razlika u odnosu na Jugoslaviju bila je podijeljenost teritorije Čehoslovačke u političkom smislu na dva dijela: češke zemlje (Češku i Moravsku) i Slovačku. Sem donekle komunista, nije bilo stranke koja bi objedinila ova dva dijela države. U Češkoj i Moravskoj bile su četiri stranke: Komunistická strana Československá (KSČ), socijal-demokrate (Československá sociální demokracie – ČSD), narodni socijalisti (Československí strana národněsocialistická – ČSN) i narodnjaci – Lidovci (Československá strana lidová – ČSL). U Slovačkoj su najjače bile Komunistická strana Slovenska (KSS) i Demokratska stranka (Demokratická strana), dvije stranke međusobno izrazito suprotstavljene.
Čehoslovački komunisti su najjačeg političkog protivnika imali u Demokratskoj stranci Slovačke. Istovremeno, od svih čehoslovačkih stranaka to je bila stranka prema kojoj su Jugosloveni gajili najviše antipatija. Nijesu imali mnogo lijepih riječi ni za druge nekomunističke stranke, ali je Demokratska stranka za njih bila najgora. Miladin Popović je pisao da se u toj starnci okupio "sav šljam, sva reakcija". Druge jugoslovenske diplomate i komunisti koji su bili u dodiru sa Čehoslovačkom nijesu bili tako slikoviti u ocrnjivanju ove stranke, ali su o njoj mislili otprilike baš ono što je Popović napisao.
Poslijeratna čehoslovačka vlada bila je vlada Narodnog fronta. Predsjednik vlade bio je socijal-demokrata Zdenjek Firlinger, a ostale stranke imale su mjesto potpredsjednika. Od starih stranaka zabranjene su Agrarna i Narodno-demokratska zbog kompromitovanja njihovih vođa tokom rata. Koliko je političko stanje u Čehoslovačkoj bilo složeno pokazuje i podatak da je za ove zabranjene stranke prije rata glasalo milion i po ljudi, što je u poslijeratnim političkim borbama činilo pravu masu svijeta pogodnu za kalkulisanje. Jedan od najvažnijih zadataka koji je ležao pred Frontom bilo je konstituisanje državnih institucija. Razlike među strankama Narodnog fronta odmah su se pokazale utoliko što su lidovci i narodni socijalisti htjeli da privremenu Narodnu skupštinu čine delegati stranaka, a komunisti i socijal-demokrati da delegati budu birani od narodnih odbora. Rješenje je nađeno u formiranju zajedničke liste Narodnog fronta na bazi pariteta svih stranaka. Zborovi delegata narodnih odbora mogli su samo da potvrde predloženu listu. Češka i Moravska dale su 200, a Slovačka 100 mjesta. Tako je svaka stranka dobila po 50 mjesta u privremenoj skupštini. Prvo zasjedanje održano je 28. oktobra 1945. u Rudolfinumu, u zgradi u kojoj je parlament posljednji put zasjedao prije okupacije 16. decembra 1938. Za predsjednika je izabran socijal-demokrata David, a pet potpredsjednika su opet bili iz ostalih stranaka. Pitanje institucije predsjednika riješeno je tako što je Edvardu Benešu, kome je po Ustavu mandat istekao još 1942, on produžen do izbora novog predsjednika. Vladu Narodnog fronta na čelu sa Firlingerom formiranu 4. aprila 1945. zamijenila je ista takva vlada 6. novembra 1945, ali ovoga puta uz podršku Parlamenta. Time je Čehoslovačka do kraja 1945. dobila svoje institucije, ali su suprotnosti između stranaka ostale.
Početak 1946. obilježile su borbe oko toga kada će se održati izbori, velike polemike vodili su narodni socijalisti, lidovci i list sindikata "Práce". Izbori za Ustavotvornu skupštinu održani su 26. maja 1946. Pravo glasa imali su samo čehoslovački državljani slovenske narodnosti, dakle ne i Njemci i Mađari.
PRIREDIO:
MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
