Knez Miloševo samodržavlje ogledalo se najviše u tome što nije pristajao na diobu vlasti. Većina liberala, mahom onih koji su podržavali povratak Obrenovića, prošla je vrlo loše. Dok su liberali vjerovali da su godine provedene u izgnanstvu omekšale starog kneza, Miloš je smatrao da će liberali biti njegove vjerne pristalice, a vremenom dobar kadar državne uprave. Pokazalo se da su obije strane bile u zabludi. Period prije Malogospojinske skupštine (1859), te sami izbori za narodne poslanike, pokazali su knezu Mihailu da će morati da lavira u odnosima između oca i brojnih političkih struja, na prvom mjestu liberala. Dok je knez Miloš želio poslušnu skupštinu sa gomilom seljačkih poslanika, liberali su tražili obrazovanije ljude i veću vlast same skupštine. Izbori liberalnih kandidata su ometani, a i onima koji su bili iazbrani za poslanike knez je poništio mandate.
Poslije ovih poteza, uslijedili su napadi na liberale u "Srbskim novinama", od strane konzervativaca, sa oznakom za dukat. Dukatovci su smatrali da je rad Svetoandrejske skupštine pomračen nastupom onih ljudi koji su htjeli da je iskoriste za sopstvene ciljeve i unesreće Srbiju idejama Francuske revolucije. "Otkud to da narod naš počinje kopirati i na svoju čistu neoskrnavljenu zemlju prenositi užasna i besčovečna dela Francuske revolucije, iako nikad nije čitao kako su Robespjer, Danton, Mara i drugi izrodi svoju braću lišavali otačastva i života", pitali su dukatovci. Za autore pomenutih članaka liberali su optuživali grupu koja se navodno okupljala oko kneza Mihaila. Upravo zbog ovih navoda, mlađi knez je presudno uticao na odluku da se uredništvo "Srpskih novina" preda liberalima, odnosno Vladimiru Jovanoviću. Tada su liberali počeli svoje odgovore na dukatovačke članke, riječima da "sa ljudima, vaspitanim u Verbecijevom despotizmu i filozofiji od XIII vijeka, ništa se učiniti ne može." Nijesu uspjeli da im se suprotstave ničim boljim od ushićenih fraza o slobodi ili da osuđuju Dukatovce kao zlurade nazadnjake. Vladimir Jovanović je kratko ostao na mjestu urednika, pa je smijenjen već poslije mjesec dana na intervenciju beogradskog paše, a na njegovo mjesto je, zalaganjem kneza Mihaila, došao Stojan Bošković, takođe liberal. Uprkos želji da pokuša izmirenje "partaja", knez Mihailo je uvidio da će to biti zaista teško, ali od te ideje nije odustajao ni kasnije.
Nepovjerljivi knez Miloš nije bio mišljenja kao Mihailo, a među njegovim poslednjim političkim odlukama bile su upravo one koje su se odnosile na obračun sa liberalima. Rigorozne mjere preduzete su već u proljeće 1860. godine. U proljeće 1860. godine, brat Milovana Jankovića, Milan, uhapšen je jer je navodno govorio protiv kneza Miloša i nasljednika Mihaila. Andrija Stamenković, iako savjetnik, poslat je da nadzire radove na kragujevačkom putu, gdje se razbolio i umro. Stojan Bošković je smijenjen sa mjesta urednika "Srpskih novina". Jovan Ilić, Ranko Alimpić i Vladimir Jovanović su otpušteni iz državne službe. Na ove očeve odluke knez Mihailo nije mogao da utiče. Prije nego što je Vladimir Jovanović otišao u emigraciju, Mihailo je zahtijevao da ga posjeti. "Kad sam predstao knezu Mihailu, on me je zapitao, kud sam se rešio otići iz Beograda. Ja sam odgovorio: da sam rešio prvo otići u Belgiju, pa ako bi morao duže ostati na strani, onda u Inglesku, radi promatranja i izučavanja ekonomnih i socijalnih ustanova i odnosa tih liberalnih zemalja. Knez Mihailo je odobrio tu nameru moju. Dodao je, da se on nada, da ja neću morati dugo na strani ostati, i da ću se moći skoro u otadžbinu vratiti; ali dokle se budem u Belgiji nalazio, da sa osobitom pažnjom izučavam i političke ustanove njene; jer ta mala i napredna država može nam u mnogome za ugled poslužiti", pisao je Vladimir Jovanović.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
