Vanjska politika Crne Gore neće se promijeniti nakon pobjede Jakova Milatovića, ali je pitanje hoće li država sprovoditi odluke Evropske unije (EU) onako kako se očekuje od kandidata za članstvo, smatra profesor međunarodnih odnosa na univerzitetu u Bostonu Vesko Garčević.

Garčević je u intervjuu agenciji MINA kazao da, ako je suditi po prvim izjavama Milatovića, neće biti značajnih promjena u spoljnopolitičkom kursu Crne Gore.

Pitanje je, kako je naveo, hoće li Crna Gora sprovoditi odluke EU na način kako se to očekuje od zemlje koja je u procesu pregovora za članstvo.

„Ili ćemo pronalaziti strukturalne, pravne i formalne razloge da na primjer otežemo sa primjenom sankcija prema Rusiji, ili da kasnimo sa odlukom o podršci NATO snagama za brzi odgovor, kao što se to desavalo prošle godine“, dodao je Garčević.

On je kazao da nijedna država koja je ušla u NATO nije željela da izađe iz te organizacije, čak i kada je imala problem sa Alijansom.

„Francuska je očiti primjer za to. Turska je još jedan primjer. Jasno je da su političke i bezbjednosne koristi ostanka u NATO višestruko veće od eventualnog brzopletog izlaska koji bi samo donio nestabilnost“, naveo je Garčević.

Prema njegovim riječima, slično je sa odlukom o povlačenju priznanja Kosovo.

„Koliko god da je nova vlast kritična prema onome sto je zaostavština Demokratske partije socijalista (DPS), kada je u pitanju vanjska politika oni je neće mijenjati, jer od toga ne postoji bolja, prosperitetnija opcija“, ocijenio je Garčević.

Na pitanje da li će Milatović imati naklonost Zapada i SAD-a, kao što je to bio slučaj sa Đukanovićem, Garčević je odgovorio da je teško o tome govoriti na početku Milatovićevog mandata.

„Ostaje da se vidi. Vrlo je vjerovanto da će i SAD i EU podržati svaku Vladu u Crnoj Gori sve dok ta Vlada i predsjednik budu slijedili EU politiku i nastavili proces integracije u EU“, smatra Garčević.

Upitan da li je realno očekivati da će Crna Gora, za vrijeme mandata Milatovića, postati članica EU, Garčević je rekao da Crnoj Gori treba još dugo vremena da postane članica Unije, mnogo više od četiri - pet godina.

„Priče o brzom ulasku u EU su demagogija i olako izrečena obećanja mogu biti politički pogubna po onoga ko ih izgovara. Isto se odnosi na olako izrečena obećanja o boljem životu, većim platama i slično. Nije se jednom desilo u politici da su lideri postali žrtve sopstvenih obećanja“, istakao je Garčević.

On smatra da je umjesto licitiranja sa datumima za prijem Crne Gore u EU, bolje govoriti kako da zemlja intenzivira reforme, ojača institucije, stvori osnove za efikasniju borbu protiv korupcije.

„Bilo bi bolje kada bi se nešto uradilo da se zaustavi političko zapošljavanje „po dubini“ i konačno da šansa da ljudi budu budu zapošljavani na osnovu sposobnosti i znanja. Bilo bi bolje da se sudije Ustavnog suda ne biraju po političkom, već po stručnom ključu“, ocijenio je Garčević.

Govoreći o rezultatima predsjedničkih izbora, Garčević je rekao da pobjeda Milatovića nije bila iznenađenje, ali da je možda bilo iznenađenje razlika između dva kandidata.

Prema njegovim riječima, postoji vise razloga za takav ishod izbora, a mnogi od njih nalaze se u DPS-u.

„DPS nije naučio lekciju iz poraza 2020. i posljednjeg poraza na lokalnim izborima. Za veliki dio građana, DPS je simbol korupcije i vremena koji oni žele da ostave iza sebe“, kazao je Garčević.

On je dodao da se, umjesto unutrašnje reforme, ta partija odlučila da igra na kartu identitetskih pitanja forsiranjem ekskluzivnog crnogorstva, što je odbilo mnoge bivše glasače, naročito one u centralnom i sjevernom dijelu države.

„Takva politika nije zatvorila, već je naprotiv otvorila dodatni prostor za djelovanje takozvanog „inkluzivnog srpstva“ preko ideje „srpskog sveta““, naveo je Garčević.

On je rekao da je DPS često bio opisivan kao partija bez ideologije ili pragmatična partija koja je djelovanje usmjeravala na širenje glasačke baze, bivajući otvorena za pripadnike svih zajednica koje žive u Crnoj Gori.

Garčević je kazao da je uspjeh DPS-a ležao u tome što je ta partija imala drugačiji pristup na Cetinju, od onoga u Beranama.

„Međutim, posljednjih godina trend je drugačiji, partija je stalno sužavala svoju bazu igrajući na kartu ekskluzivnog identiteta. To, uz nedostatak reformi u partiji, je po meni dovelo da umjereni glasači apstiniraju, a mnogi drugi su se okrenuli Evropi sad“, naveo je Garčević.

On smatra da će parlamentarni izbori dovesti do daljeg rasta Pokreta Evropa sad i pada DPS-a.

Garčević je ocijenio da se može očekivati da, prvi put nakon 30-tak godina, DPS ne bude pojedinačno najjača partija u Crnoj Gori.

„Na drugoj strani, nakon što će biti u situaciji da daju predsjednika, premijera i gradonačelnika Podgorice, Pokret Evropa sad će se naći u poziciji u kojoj je DPS bio do 2020. Ovo će biti veliki test za njih, ali i crnogorski krhki parlamentarizam. Ne bi bilo dobro da se jedna partokratija zamijeni drugom“, upozorio je Garčević.

On je kazao da Crna Gora ulazi u period političke nestabilnosti i demokratskog sazrijevanja.

„Koalicije će se lakše formirati, ali će one kraće živjeti i lakše će se razgrađivati, jer je sa odlaskom (Mila) Đukanovića nestao glavni motiv koji je raznolike partije držao zajedno“, naveo je Garčević.

Upitan šta pobjeda Milatovića može donijeti u odnosima Crne Gore i Srbije, Garčević je odgovorio da je to sigurno najdelikatnije pitanje sa kojim će se Milatović suočiti, i to ne samo zbog očekivanja iz Beograda, već mnogih u Crnoj Gori koji su glasali za njega.

Garčević je rekao da Evropa sad nije ideološki homogena niti je jasno politički profilisana grupacija, i da su u toj partiji i oni koji podržavaju evro-atlantski kurs Crne Gore, kao i oni koji smatraju da je Rusija crnogorski največi saveznik.

„Uticaj Srpske pravoslavne crkve na politički život u Crnoj Gori je postao izuzetno jak da se može govoriti o klerikaziciji javnog prostora do mjere koja nije prisutna ni u Srbiji. Taj uticaj je jasno prisutan i u Pokretu“, smatra Garčević.

On je rekao da posljednje izjave Milatovića o Srebrenici, Kosovu i NATO-u nijesu samo razočarale, već su i razgnjevile samozvane lidere „srpskog sveta“.

Garčević je kazao da će, ukoliko je crnogorksa politika bazirana na vrijednostima koje baštine EU i Zapad, Podgorica imati problema sa Beogradom.

„Ova dinamika će se promijeniti tek onda kada Srbija promijeni svoje vanjskopolitičke ciljeve i svoju regionalnu politiku, što će se teško dogoditi u bliskoj budućnosti“, smatra Garčević.

On je rekao da to, takođe, potvrđuje da saradnja sa Beogradom „ne zavisi od toga da li ste vi po nacionalnosti Srbin, Crnogorac ili Albanac, već od toga koju politiku želite da vodite“.

„Evropa sad će se uskoro naći pred dilemom – ili da poštuje evropska načela, ili da povlađuje Beogradu. Koja god opcija preovlada, to će dovesti do potresa u samom Pokretu, imajući u vidu njegovu ideološku i političku heterogenost“, kazao je Garčević.