On podsjeća da prema Zakonu o unutrašnjim poslovima, Vlada bira vršioca dužnosti direktora policije na predlog resornog ministra i ističe da je odlukom Vlade da za prvog čovjeka policije postavi Aleksandra Radovića, na predlog premijera, došlo do formalno- pravnog kršenja zakona.
- U ovom slučaju imali smo situaciju da predlog resornog ministra nije dobio većinu i da je Vlada sama sebi konstituisala pravo da predloži rješenje koje nije bilo predlog resornog ministra i da takvo rješenje izglasa. Strogo formalno gledano zakon jeste prekršen, međutim javlja se pitanje javnog interesa, odnosno da li je bilo neophodno da se postavi direktor policije u situaciji kada je prethodni razriješen, a novi koji je predložen od strane ministra nije dobio potrebnu većinu- pojašnjava Šušić.
Prema njegovim riječima ministar je bio dužan da predloži novog kandidata nakon što prethodni nije dobio podršku, što se sinoć nije desilo, pa je Vlada na neki način morala izaći iz nastale situacije. Šušić smatra da se u konkretnom slučaju ne može govoriti krivičnoj odgovornosti Vlade.
- Zoupotreba službenog položaja je jedno suptilno krivično dijelo gdje osim nezakonitog postupanja treba dokazati i namjera da se nekom pribavi korist ili pričini šteta. U ovoj situaciji mislim da se Vlada nije rukovodila ničim drugim bez da dođe do jednog rješenja koje ima političku podršku- kazao je on.
Ističe da je problem nastao usled nemogućnosti političkih aktera da usklade svoje političke težnje, što je kako kaže, posljedica nedostatka normative, odnosno nepostojanja Zakona o vladi koji bi predvidio ovakve situacije.
- Po analizi onoga što imamo kao uporedna rešenja u državama gdje ovaj zakon postoji ili je nekim drugim aktom uređeno postupanje u sličnim situacijama mislim da bi vlada ili premijer mogli da budu kolektivni predlagač rešenja- zaključio je Šušić.
