Piše: Ivan Jovanović
Ako je tada njena definicija domovine i mogla biti kontroverzna dok se svijet tek navikavao na djelimični kraj kolonijalnih imperija, a već se rasplamsao plam bezumne nacističke ideologije nastao u njenoj domovini, proždirući upravo tu svježu i nejaku ideju nacionalnog oslobođenja, danas je ona maltene pravilo. Kako i ne bi bila kada možete stići s jednog kraja svijeta na drugi za manje od dan. Ili za nekoliko sekundi dobiti informaciju o tome šta se dešava bilo gdje, na bilo kom jeziku i u bilo kom trenutku.
Ali mi nijesmo mi ukoliko se ne bavimo apsolutno besmislenim stvarima u apsolutno pogrešno vrijeme i, treba li uopšte i dodati, na tek apsolutno pogrešnom mjestu. To je jedini način na koji je uopšte moguće racionalizovati situaciju u kojoj se nalazimo: 15 ubijenih ljudi u nesreći izazvanoj korupcijom, nemarom, nestručnošću, nebrigom. A onda se u najvišem zakonodavnom tijelu ove zemlje – Skupštini Srbije – desi tuča, cirkuska predstava. Nažalost, na to smo navikli svih ovih godina. Nažalost, na to je navikla i istorija ove zemlje, gdje je taj dom služio svakojakim skandalima i nepočinstvima, uključujući i ubistva.
Da gledamo Veliku narodnu skupštinu u Košutnjaku pod otvorenim nebom iz juna 1868. mogli bismo da progutamo ovakav nastup, ali teško 2024. I da ostavim po strani politiku i ideologiju – odakle poslanicima Skupštine obraz da se onako ponašaju?
No to je neko drugo pitanje. Kako stvari stoje – a u vezi s legendarnom izjavom Marlen Ditrih sa početka ovog teksta – očigledno ćemo sami morati da se izborimo za domovinu gdje nam je istinski dobro. Domovinu u kojoj smo sigurni. Domovinu u kojoj vladaju zakoni, a ne zakoni jačeg i moćnijeg. Domovinu u kojoj imate prava i obaveze, i to isto očekujete i od onih koji su dobili izbore i obnašaju vlast ma kolika većina stajala iza njih. Domovinu u kojoj neće biti represije, ucjene, osvete ili manipulacije. Domovinu gdje vas ne lažu. Na svakom koraku.
Očigledno borba za "dobru domovinu" nije i neće biti laka. Neće biti ni kratka. A ni prijatna. Pitanje je koliko imamo snage (što zbog godina, što zbog apatije), volje, vremena, prilike. Ali borba za domovinu po mjeri svih nas nije samo ulica, protesti ili vika. Borba je i kada spriječite nepravdu. I kada spriječite bahato oduzimanje prava drugima. I kada pomognete nezaštićenima. I kada ne savijete glavu. I kada objasnite nekome da nije u pravu. Čak i kada bacite smeće tamo gdje je predviđeno. I, u konačnici, kada izađete na glasanje. Svaka borba se računa. I najmanji trud tvori sliku onoga što, mislim, svi želimo – domovine gdje nam je dobro. Svima.
novimagazin.rs
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana”
