Piše: Krsto J. Pejović
Samozadovoljstvo razvija našu dušu, svojevremeno je objasnio morački tajnovidac počivši mitropolit Amfilohije, jer dobro se pojavljuje i pokazuje jednim istim značenjem, a to je duša. Bogatstvo života je dobro samo ako nije grijehom stvoreno. Nauka o hrišćanstvu je sve ono što je u duhu Hristove nauke, a čistota duše budi u ljudima svijest i samopouzdanje, što predstavlja doživljaj zajedništva. Na osnovu značenja duše može se reći da je ona "upisana u srcu". Čovjek je samostalno biće i kao takav rukovodi svojim postupcima, a njegova duhovna priroda daje autoritete moralnim odredbama. Razboritost, savjest i samoopredjeljenje daju slobodu odlučivanja, slobodu moralnog, kako se duša ne bi zaboravila, odnosno kako bi se očuvala. Samo ono što čini čovjeka čovjekom je njegovo mišljenje, htjenje i osjećanje, kao i osjećanje njegovog duhovnog života. Njegove dužnosti su unutrašnje važnosti, čovjek je u stanju duhovne svijesti ako i ukoliko vidi svojim očima ono Božje. Norma morala zahtijeva i traži biće koje pazi na dušu, a duša je konstitutivni elemenat etike. Volja, osjećanje i mišljenje nisu odvojeni procesi. Svaki duhovni proces se ponaša kao pojava koja opstaje u savršenstvu, jer znanje je "voljeno", a "neznanje nepitano". Sve pa i duša zavise od moralnog kvaliteta čovjeka, a moralno dostojanstvo i moralna uračunljivost su stubovi ljudske duše. Današnja praksa i vrijeme, kada je riječ o duši, jesu na pretresu, pa se mora shvatiti da je Bog po prirodi bio i ostao dio vrline. Jovan Kasijan navodi da su se "svi sveti čuvali zakona bez čitanja".
Žrtva čovjeka Bogu je njegovo moralno ponašanje. Duša je blagodet koja dovodi do savršenstva, odnosno moralne istine filosofije. Ako je duša prisutna i odbranjena, pravo ima svuda važnost sa sigurnošću i uvjerenošću a tu nespornu činjenicu nalazimo u iskustvu riječi i ponašanja naših predaka i svetih otaca. Ako budemo uvjereni da je bogougodno činiti dobra, naša duša je ispunjena i mi smo je odbranili i sačuvali. Ako želimo da imamo moralne obrasce i obrise u našem ponašanju, onda ćemo imati dušu koja nas čini časnim, čestitim i srećnim. Tačno je da je savremeno društvo pretežno nesavršeno, a boljim ga može učiniti samo "čistota naše duše". Ako se mora priznati a mora, hrišćanstvo, odnosno svetosavlje – vaspitava zakon u čistoti naše duše, onda je to naša dužnost, naše dostojanstvo. Sve je drugo izopačenje volje, pravde i duše. Stoga ovo pisanje autor shvata i kao blagovremeno zakazano ročište za očuvanje duše. Saznanje i potreba moraju saborno da postupaju. Pod uticajem izvrnutih i izopačenih potreba, duša ne smije posrnuti, jer oni koje duša ne interesuje ne mare za moralni zakon, ni za bilo koju drugu moralnu, duhovnu i vrednosnu čistotu. Poslednji dokaz naše vrijednosti je osjećanje moralnosti, čovječnosti i dostojanstva ljudskosti. Bezosjećajnost je bježanje od duše, od morala i od Hrista. Ako je Božja volja ugodna, a jeste, nema potrebe da se osjećamo ugroženim, odnosno da je naša duša ugrožena. Božja volja drži obavezu naše privrženosti duši. Osjećanje duhovnosti, pobožnosti, dobročinstva, humanosti, solidarnosti, sloge i moralnosti predstavljaju vrednosne podloge i temelje naše duše. Ako se potčinjavamo duši, odbacujemo sve moguće poroke i time smo neizostavno čuvari naše duše. Naša čista duša je najbolji i najdublji izvor naše moralnosti. Oni koji su vjerujući, znaju da se vječne moralne norme čuvaju u vječnom životu. Vrijeme digitalizacije nastoji da naša duša, i naše JA nemaju saznanje o Bogu i dobru, i da se ne ignoriše zlo jer je duša obilježje očuvanja prirodnog čovjeka. To je put našeg opstanka, zaštite i odbrane naše duše. Ako ne znamo za Boga, ne možemo sačuvati dušu. Zato ne zaboravimo da je umna sila izgradila našu dušu. Mihailo Pupin je kao profesor Kolumbijskog univerziteta kazao da gdje god je izučavao nauku vasione, svuda ga je rukovodio princip, koji on naziva Božanska inteligencija, i da su razum i duh dio nečeg višeg, i da nauka u vasioni nije otkrila ništa veće od ljudske duše - "čovjek svojom dušom obuhvata cio prostor".
(Autor je publicista)
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana”
