"Nesumnjivo da je Filo, i kao svjedok i kao učesnik koji je pripadao intelektualnom i društvenom diskursu jugoslovenske scene, bio jedna od najznačajnijih umjetničkih figura tog vremena. Ipak, njegova enformelska strujanja odvijala su se na referencijalnm polazištima koje je nosio pod utiscima svog zavičajnog okruženja, u prvom redu upečatljivog crnogorskog pejzaža, a potom i neposrednim umjetničkim formiranjem pod uticajem Petra Lubarde. U daljem umjetničkom rastu i sazrijevanju, on je razvijao svoje slikarstvo od organskog enformela ka asocijativnom i apstraktnom pejzažu, upravo na temelju sinteze svojih prethodnih tematskih memorija i apsolutne radikalizacije sopstvenog slikarskog postupka", bilježi u tekstu mr Bezmarević.
I upravo tako, posmatrač se susreće s Filovim platnima, velikim i srednjeg formata, s kojih i sada, nakon decenija, izbija energija koju je umjetnik upio i ponio iz Crne Gore, i koju je stalno emanirao, kako nam je posredno "posvjedočila" i Dušanka Popović Filipović, njegova supruga, s kojom je tri decenije dijelio isti životni put. Priliku da s njom razgovaramo imali smo upravo na otvaranju ove izložbe u CANU. Ujedno, bila je to prilika da iz "prve ruke" saznamo što je velikog umjetnika pokretalo, kao i na koji način su neka od njegovih djela nastala.
• Kako se osjećate sada, kada nakon izvjesnog vremena vidite radove Vašeg supruga na ovom mjestu i u ovom izboru?
– Jako sam uzbuđena. Ne mogu da vjerujem da se sa tolikim divnim radovima u ovoj predivnoj galeriji srećem ponovno, i drago mi je što to mogu da podijelim sa ljudima koji su ovdje došli. Očarana sam, apsolutno.
• Da li ste možda vezani za neki rad posebno ili možda imate neku anegdotu vezanu za neki od ovih radova ovdje?
– Vezana sam za sve, stvarno za svaki Filov period. I od enformela, apstraktnog ekspresionizma i do čiste apstrakcije. On je poštovao svoj izraz od početka do kraja. Nije skakao, nije radio neki radikalan potez da potpuno promijeni, nego skoro da je išao iz jedne faze u drugu. Ali to je sve jedna cjelina. Ono što je najbitnije za njega da i kad je prošao recimo taj zanos enformelom on nikada nije napravio kompromis. Nikada nije pravio kompromis jer su se pojavili drugi likovni pravci, druga kretanja. Nije pravio kompromis iako je u početku, s obzirom na status kakav je imao enformel, bilo jako teško opstati uopšte.
• Kao neko ko je s njim živio, možete li nam reći da li je bio čovjek kompromisa u privatnom životu, ili je bio beskopromisan, kao Crnogorci ponekad?
– On je bio svjetski čovjek, a prije svega Crnogorac, normalno. Ali je bio svjetski čovjek, jako velike širine, tolerancije, razumijevanja, duhovit beskonačno. Znam da su mu neki novinari često govorili kako je šteta što nije pisao. Jednom prilikom sjedili smo s Danilom Kišom u Parizu u jednom bifeu, a oni su ga pratili prosto i tražili su te Filove priče, naročito sa Cetinja. A Filo je toliko to plastično pričao, da su oni u stvari jurili njega jer ih je strašno inspirisao. I onda mu je, ne znam da li Danilo, ili možda Bora Pekić, rekao - ‘šteta Filo što ne pišeš‘.
• Naišla sam na izjavu Filovu da ga je u stvari crnogorski pejzaž "natjerao" na jedan takav likovni izraz. Da li je pejzaž kod njega, kao i njegovi crnogorski korijeni, ono što ga je u stvari uvijek pratilo?
– Kako da ne. Apsolutno. Pošto je radio u Beogradu poslije studija, kada dolazi ljeto, i kada je dolazio u Crnu Goru, to je za njega bila posebna svečanost, i tu je bio sav egzaltiran. A, kad se vraćao, ima jedan dio kad se ide od Budve, ne znam dobro, prema Petrovcu, jedan dio gdje se gubi more iz vidika, gdje se ulazi u ovaj kopneni dio, onda je on uvijek govorio - ‘kad dođem na ovu tačku to je moja Nova godina‘. I ja doživljavam Crnu Goru otprilike isto kao što je i on doživljavao, toliko je on to mogao da prenese da se "zalijepi" za vas.
• Znači taj susret sa crnogorskim pejzažem Vama je isto objasnio štošta u njegovom stvaralaštvu?
– Pa da, može se reći. Samo to nije bukvalno u realističkom smislu enformela. Mislim da je Filo upio energiju te prirode. On je tragao za nekom zarobljenom svjetlošću koja je tu postojala. Nije to realizam da je on pejzažista. To je neka druga dimenzija njegovog izraza.
