U izvještaju iz Beograda Karl Braunias je pokazao prilično zadovoljstvo Kardeljevim nastupom. Jedinu zamjerku austrijski diplomata je imao na dio Kardeljevog govora u kojem je iznijeta tvrdnja da su koruški Slovenci izloženi teroru i ekonomskom pritisku u cilju njihove germanizacije. Kao pozitvno, Braunias je, međutim, ocijenio činjenicu da šef jugoslovenske diplomatije u svom govoru nije zatražio međunarodnu kontrolu austrijske manjinske politike u Koruškoj. Na sličan način je Kardeljev govor ocijenio francuski ambasador u Jugoslaviji. U razgovoru sa Brauniasom on je izrazio blago nezadovoljstvo činjenicom da je Kardelj ipak spomenuo pitanje položaja Slovenaca u Koruškoj. Francuski diplomata je, međutim, pozdravio činjenicu da za jugoslovenskog ministra spoljnih poslova otvoreno pitanje više nije bilo status Koruške, već status slovenačke manjine u Austriji. Francuskog ambasadora nije puno zabrinula iznijeta kritika pariskog sporazuma, pa je u razgovoru sa Karlom Brauniasom konstatovao da se jugoslovenski režim u praksi pomirio sa pariskim dogovorom.
Četiri mjeseca kasnije u svom ekspozeu o jugoslovenskoj spoljnoj politici u jugoslovenskom parlamentu, odnos Jugoslavije i Austrije analizirao je i Josip Broz Tito. Broz je istakao da je došlo do normalizacije odnosa dvije države i ocijenio da je tome, pored ostalog, doprinijela intenzivna privredna saradnje Austrije i Jugoslavije: "Sa susjednom Austrijom vlada smatra da se odnosi sve više normalizuju, jer postoji prilično znatna ekonomska saradnja, što će bez sumnje doprinijeti i učvršćenju dobrih susjedskih odnosa između naše dvije zemlje". Brozov govor je bio pozitivno percipiran u Austriji. Austrijska štampa je teze iznijete u njegovom govoru ocijenila kao pomirljive, interpretirajući njegov nastup kao najavu nove jugoslovenske politike prema Austriji.
Konkretan nagovještaj nove klime u odnosima Jugoslavije i Austrije početkom `50-ih godina predstavljala je normalizacija diplomatskih odnosa dvije zemlje. Prilikom jednog sastanka sa Josipom Brozom Titom, početkom decembra 1950. godine, politički predstavnik Austrije u Beogradu, Karl Braunias, predložio je normalizaciju diplomatskih odnosa dvije zemlje, odnosno podizanje političkih predstavništava na rang poslanstava. Mjesec dana kasnije, Leo Mates je izvijestio političkog predstavnika FNRJ u Beču, Viktora Repića, o jugoslovenskoj spremnosti na intenziviranje diplomatskih odnosa sa Austrijom, što je podrazumijevalo podizanje dotadašnjih predstavništava na nivo poslanstava. Mates je tom prilikom zatražio od Repića da o ovoj jugoslovenskoj odluci zvanično obavijesti austrijsku vladu, odnosno ministra spoljnih poslova Karla Grubera. Do podizanja nivoa diplomatskih odnosa između Austrije i Jugoslavije došlo je razmjenom nota krajem 1950. godine. U noti upućenoj ministru spoljnih poslova Austrije, Karlu Gruberu, politički predstavnik FNRJ u Beču je konstatovao da je došlo do popravljanja odnosa dvije zemlje i predložio da se privremena politička predstavništva Jugoslavije u Austriji i Austrije u Jugoslaviji podignu na nivo poslanstava. U noti je iznijeto i očekivanje jugoslovenske strane da će ovaj korak dovesti do daljeg približavanja dva naroda.
Istog dana uslijedio je očekivano pozitivan odgovor austrijske strane na jugoslovenski predlog. U noti upućenoj jugoslovenskoj vladi austrijski ministar spoljnih poslova, Karl Gruber, istakao јe da austrijska vlada "najtoplije pozdravlja" jugoslovensku inicijativu. Nekoliko dana prije uspostavljanja redovnih diplomatskih misija između Austrije i Jugoslavije jugoslovenski parlament je na sjednici održanoj 16. januara 1951. godine zvanično okončao ratno stanje sa Austrijom. Prema pisanju austrijske štampe vladajući krugovi u Beču pozdravili su ovu odluku jugoslovenskog parlamenta, iako je bilo naglašavano da se Austrija i nije nalazila u ratu sa Jugoslavijom. I pored toga, u Austriji je odluka jugoslovenske skupštine o okončanju rata sa Austrijom percipirana kao doprinos normalizaciji odnosa dvije zemlje. Ovim odlukama uspostavljen je formalni okvir za normalizaciju odnosa Austrije i Jugoslavije. U periodu koji je uslijedio dvije države su, sa manjim ili većim uspjehom, započele rješavanje čitavog niza problema, koji su tokom prvih poslijeratnih godina opterećivali austrijsko-jugoslovenske odnose.
PRIREDIO:
MILADIN VELJKOVIĆ
(KRAJ)
