Đinđićeva supruga Ružica Đinđić sjeća se i kako je on reagovao kada ga je upozoravala na opasnost: "I kad sam tih dana Zorana upoznavala šta se zapravo iza kulisa dešava, lakonski bi mi odmahnuo: `Misliš da ja to ne znam!` Nijesam više htjela da mu stajem na muku."

U tim trenucima dok su premijerove misli zaokupljene reformom i eskalacijom kosovskog pitanja zavjera u podzemlju je tekla. Premijer je vjerovao da će biti brži i efikasniji i doskočiti prijetnjama koje su narastale. Najavio je tako 23. januara 2003. kadrovske promjene u vrhu Ministarstva unutrašnjih poslova. U isto vrijeme pripadnici JSO i zemunskog klana planiraju ubistvo premijera. Premijer Zoran Đinđić istakao je 28. januara, komentarišući otvoreno pismo Milorada Lukovića Legije, da niko nije iznad zakona i da će svi koji su prekršili zakon morati da odgovaraju. Đinđić je naveo da "nije u dnevnom kontaktu" s Jedinicom za specijalne operacije: "Mislim da ih imamo pod kontrolom, bar dok se ne dokaže suprotno. Nemam informacije da bismo tu mogli da očekujemo neke probleme...", govorio je optimistički premijer. On je imao razloga za optimizam jer je vjerovao da će redosljed poteza čime se osnaživala država u borbi s mafijom biti pravovremen. Premijer se spremao da kroz zakonske osnove i svjedočenje zaštićenog svjedoka doskoči ovoj grupi.

U razgovorima s budućim izvršiocima atentata, između 10. i 13. februara, Ulemek Legija inistira da se premijer ubije, jer će se tim zaustaviti proces isporučivanja u Hag, kao i da bi se spriječilo rasformiranje JSO. Atentat je tada već bio pripremljen. Tih dana, na Kopaoniku, dok je premijer bio s porodicom na odmoru, ima indicija da ga iz okoline opserviraju potencijalne ubice. Igrajući fudbal na Kopaoniku s pripadnicima žandarmerije, Đinđić je povrijedio ahilovu tetivu na lijevoj nozi i dobio je gips i štake. Ovo je samo povećalo bezbjednosni rizik zbog usporenog kretanja i gubitka vremena pri ulasku i izlasku iz automobila. Atentatori su već tada pripremili zasjedu. Premijer Đinđić se vraćao s Kopaonika za Beograd. Uzvišenje kod Bubanj Potoka bilo je odabrano za napad. U pratnji atentatori su imali čovjeka, koji ih je obavijestio o rasporedu putnika u premijerovoj koloni. Dva kamiona su bila pripremljena da na znak se postave tako da uspore saobraćaj i samu kolonu premijera. Atentatori su planirali da na njegov auto pucaju ručnim bacačima tipa "zolja", a da drugi dio ekipe pokriva njihovo dejstvo iz automatskih pušaka. Kako je javljeno, u trećem vozilu bila je Đinđićeva porodica. Atentatori odustaju, i posmatraju slabo obezbijeđenu kolonu kako prolazi ka Beogradu. Ono što je sa ove distance iznenađujuće je da ni policija ni BIA nijesu otkrile ovaj pokušaj u tom trenutku, već kasnije poslije atentata. Atentatori su tako bili u značajnoj prednosti, da im komunikacija i postupci budu prikriveni. Mimo toga značajan broj krtica unutar sistema obezbjeđenja ili same policije i BIA je bio na vezi s klanom i atentatorima, što je dodatno pogoršavalo premijerovu bezbjednost.

Dr Bojan B. Dimitrijević

-Arhiva

Pala je odluka za novi pokušaj. Dejstvovaće se "zoljama" kada premijer bude krenuo za Banja Luku 21. februara, dok kolona bude prolazila dijelom auto-puta kroz Novi Beograd. U zasjedi na jednom platou kod beogradske arene, postavljena je ista ekipa, kao i iznad Bubanj Potoka. U toku vožnje prema aerodromu kod nedovršene sportske hale, tog dana, jedan kamionet je iznenada skrenuo direktno na auto premijera, ali je samo prisebnošću vozača sudar bio izbjegnut. Izgleda da ni sam premijer u toku vožnje nije primijetio da je to bio ozbiljan incident, udubljen u novine.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)