Piše: Ratko Kontić

Politikolozi odavno smatraju da je politika za jednu vrstu ljudi borba, odnosno moć koja pojedincima omogućava da osiguraju svoju prevlast nad društvom i da iz toga izvuku korist. Za neke druge politika je napor da se uspostavi red i pravda, koliko je to najviše moguće, odnosno moć kojom se opšti interesi i zajednička dobra štite od pritisaka pojedinačnih zahtjeva.

Oni koji svakodnevno učestvuju u politici, njihove društvene grupe – partije i ostali činioci političkog života primjenjuju različite metodologije i vrste političkih borbi.

Osnovni cilj korektne politike je demokratska borba u okviru postavljenog društvenog sistema vrijednosti čija se suština uvijek može tumačiti. To iziskuje potrebu da se i najdemokratskiji dometi politike moraju uokviriti u određene normativne forme.

Prije toga, kontiunirani politički protivnici ili oni "od slučaja do slučaja" uvijek mogu ili bi trebalo da pokušaju da usaglase, kroz dijalog, one stavove koji su važni za državne ciljeve.

Takav dijalog, odnosno kompromis treba da napravi balans između onoga šta jedna ili druga strana time gube ili dobijaju.

Navedeno nije moguće ostvariti ukoliko nema težnji ka strateškim integracijama i političkoj solidarnosti. Solidarnosti koja je utemeljena u osnovnim ljudskim instiktima i zasniva se na zajedničkom životu u jednoj zajednici, sa svim njenim sličnostima i različitostima; sličnost koja više dolazi do izražaja ako su očite razlike između pripadnika društvenih grupa; Različitost koja bitno utiče na društvenu koheziju i omogućava kompromisna rješenja u cilju boljeg života svih građana i što stabilnije države, koja bi morala biti najznačajnija svrha političke borbe.

Zakonitost je da svaka partija učešće u politici smatra borbom dok je u opoziciji, a čim postane vlast na nju posmatra kao sopstveni doprinos stvaranju skladne društvene zajednice u kojoj su, navodno, antagonizmi svedeni na minimum.

Oni će uvijek postojati i najviše zavise od stepena integracija države i postavljanja drugačijih društvenih vrijednosti od onih koje su izazivale sukobe.

Nakon trideset godina vršenja neprikosnovene vlasti jedne iste partije i njenog lidera prvenstveno je neophodna solidarnost i integracija unutar Crne Gore na novi način, ali ne isključivo samo radi vršenja vlasti, kao što je to bilo dugo vremena.

Vrijeme od 2020. godine do danas je kratak period da bi se izvele prave reforme jednog zarobljenog društva kakvo je bilo i još se nekako održava u Crnoj Gori.

Ilustracija

Foto: SHUTTERSTOCK

Novim generacijama političara, odnosno jednom broju mladih ljudi u politici isključivi cilj mora biti ekonomski napredak države, borba protiv ogranizovanog kriminala i korupcije i formiranje drugačijeg društvenog ambijenta.

Ukoliko dopuste da se politika svede na slušanje snimka glasa prošlosti u skupštini i primjene poligrafa koji ne utvrđuje ni laž ni istinu i ukoliko zanemare solidarnost i težnju ka istinskim integracijama i kompromisima, koliko je to najviše moguće, sve će biti samo puka borba za vlast i realizacija ko zna čijih pojedinačnih interesa.

Sve ostale predstave, o sebi lično, naciji, vjeri, ideologiji ili partijskom programu kojem pripadaju, bilo kom drugom opredjeljenju, predstave o prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti ostaju kao granične linije koje će na demokratski način podsticati političku konkurenciju.

To će davati mogućnost biračima da im ukazuju ili ne ukazuju povjerenje i omogućavaju vršenje zakonodavne ili izvršne vlasti. Drugačije demokratsko ponašanje i nesebična realizacija izbornih obećanja stvoriće uslove za vaspitanje kvalitetnih budućih generacija političara i političkih lidera u Crnoj Gori.

Iako postoje konkretni problemi stiče se utisak da je aktuelna vlast svjesna važnosti svoje pozicije i obaveze prema biračima. Za očekivati je da će, posebno mladi ljudi u politici, uspjeti da prevaziđu lične sujete i da će uraditi sve da zaštite opšte interese i zajednička dobra, odnosno državu. Za očekivati je da i će mladi ljudi u politici konačno stvoriti uslove državnim institucijama da uspostave red, pravdu i jednakost – dati šansu Crnoj Gori, a ne pojedinicima radi ostvarivanja njihove koristi i interesa. Za očekivati je da će mladi ljudi u politici sačuvati sve naše sličnosti i različitosti kao najveću vrijednost. Nema nas mnogo i nekad nam samo nedostaje malo više obzira jednih prema drugima. Za očekivati je da mladi ljudi u politici razumiju aktuelnu podršku međunarodne zajednice koja očito daje šansu Crnoj Gori i koja se nikako ne smije propustiti.

(Autor je diplomirani pravnik bezbjednosti)

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana”.