Piše: Milisav S. Popović
Vragolasta, a goluždrava brada bratova se na to samo cerila i pomjerao je nategnuti kamen put svojih jagodica. Cimao je dugačke trake kao da će svakog trena da pusti projektil.
– Ej! Vas dvojica! – srdit glas strica sa verande uplaši kozu što je brstila nekakvu trnjinu.
Struna se u trenu olabavi, a klinac pokuša da se opravda:
– Nisam ni htio... samo smo se igrali. Ne bih ja...
– Dosta! – zaprijeti im obojici debelim prstom – Aj ovamo... za mnom. Idemo tamo.
"Tamo" je bilo zašumljeni kutak dvorišta sa gustim hladom i cvrkutom jedne jedine ptice koja otud nije odlazila godinama. Zamukla je kad su se njih trojica primakli stablu i znatiželjno se zagledala.
Stric ih obojicu dohvati do leđa i uz mek, ali siguran potisak pribi na korak do stabla.
" Šta je ovo?
– Drvo – obojica će.
– Vrlo dobro. A šta je ono na njemu?
– Prašina – reče jedan (i bi u pravu). Lišće – reče drugi (i bješe više u pravu).
– Tačno tako – spusti se kroz načepljen korak i nađe se na koljenima, taman u visini njihovih čuperaka – Lišće. Najmirnije i najmoćnije biće što naseljava ovaj svijet. Znate li, sinovci, šta je "put lista"?
Obojica sinhrono odmahnuše glavama.
– Put lista je drevna filozofija koju čuva naš narod... Prema njoj, list živi vrijeme koje mu je određeno i ne bori se protiv vjetra koji ga mlati i razduvava. Onog trena kada bude počupan, ili od uvelosti padne na zemlju, postaje hrana ostalom lišću. To je njegov način, njegov put – pomazi pogledom klince – Razumijete li sad?
– Ne vala ništa – onaj s praćkom izvi obrve.
– To znači da nijedan čovjek ne smije da povrijedi drugog iz bilo kog razloga – dotače ga po namrštenom nosiću – Nema izgovora za nasilje. Nikakvog. Nikada. Oružje ne bi smjelo da postoji.
– To je suludo! – praćkavi se uskoči – A šta ako te neko napadne?! Morao bi da se braniš, zar ne striko? (Bocnu ga sa "striko", obično mu se obraćao sa "ćića")
– Put lista kaže da ni tada nije na tebi da se odbraniš, već da žališ onoga koji te napada... njegova duša će biti ta koja će patiti, a sud koji će ga stići mnogo je veći i jači od bilo kakve tvoje odbrane.
– Meni se sviđa taj "put lista" – mlađi sinovac ga dotače do ramena – Nastavi, ćića.
– Ovaj svijet se nekako nategao i nakrivio na pogrešan lakat, pa već stotinama godinama važi "ubij ili budi ubijen"... – dotače koru drveta dok je besjedio – ... ali, čak i sjekira otupi od previše klanja. Čak i kada u drvo njome udaraš, drvo se ne brani... na koncu će je njegovi sokovi obuzeti i sjekira će neminovno zarđati. Da li znate šta to znači?
– Ne`am pojma... – reče stariji.
– Svaka sila se strmoglavo sruši kada počiva na snazi. Put lista je jedini način života, jedina slika pravednosti... sve ostalo je obmana – okrenu se starijem sinovcu – Tako i ti... iako znam da se samo šališ, ali vidio sam da ti je oslačala želja za "sekanjem", namjera da oružjem zaplašiš... To, sinko, nikako ne valja. Odupri se. Čitava naša familija poštuje put lista... poštuj ga i ti.
Nekoliko trenutaka je mirisala tišina, a onda mu pruži praćku i pođe da zagrli mlađeg brata uz iskreno "oprosti".
* * *
Jednostavnost i čistota ove priče ne talasa nikakvu baricu značaja... Vjerovatno vam ni glas slova nije izmamila. Reklo bi se, da li je bila vrijedna pričanja? Možda i nije, da ovo nije bila samo resimulacija i reinterpretacija istinitog događaja, gdje su sva ova tri lika uistinu postojala. Stric i stariji brat su blizak rod jednom od najvećih lidera u ljudskoj istoriji... Upravo onom klincu koji se branio od praćke i tako rado volio da sluša o "putu lista". Za života je istraživao sve o filozofiji "nenanošenja povreda". Sebe je zvao posvećenim putnikom lista... Kakva podla ironija! Taj isti klinac je izrastao u čudovišnog Pol Pota (pravo ime Salot Sar), koji je izvršio genocid nad svojim narodom (Kambodža) – i ostao upisan u hronikama kao "demonski vođa Crvenih Kmera".
Jer, izlivom bisera, plutaju i oni čija je koža hrapava. Okužaviće sve uz povik "i meni je priroda biserna". Avaj, urliče tišine... izopačenost se milošću ne glača. Nikada.
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana”
